su obveznice sa stalnim kamatnjakom, kod kojih donosnik
(bondholder) može nakon određenog vremena tražiti nji
hovu izmjenu za dionice poduzeća, koje ih je izdalo, uz
tečaj, utvrđen već u času izdanja. Ta se vrst vrijednosnih
papira pojavljuje najviše u vrijeme zastoja na tržištu kapi
tala, jer se može očekivati, da će se radije kupovati, n~go
li dionice. Upotrebljava se i u Njemačkoj kod manjeg
broja poduzeća kao sredstvo za financiranje. U USA pri
vredno su važni investment bonds, koji služe za ulaganje
kapitala (ovamo pripadaju government bonds, municipal
bonds, rai/road bonds, public utility bonds i industrial
bonds).
E. S.
BONDA → Bundić.
BONDENALIĆ (Bondenalio, pogrešno de Bona), Marijan,
Dubrovčanin (l5. st.) postao je iza smrti svoje žene fra
njevac, otišao u Pariz, te je na pariskoj Sorbonni vršio
profesorsku službu. Papa Siksto IV. učinio ga je svojim
kućnim kapelanom i tajnim savjetnikom.
LIT.: Benventus Rode, N ecrologium fratrum minorum de observantia
provinciae S. Francisci Ragusii, Quaraeehi, str. 16-17; Wadding, Annales
Minorum, Rim 1735, sV. XIV. pod god. 1472 i 1474 br. 14; Appendini,
Notizie istorico-critiche, Dubrovnik 1803, sv. II ., str. 85.
M. K-ć.
BONE (arap. Beleb el Amab), lučki grad na ušću Sey
bousa u Alžiru, osnovan u 9. st. , u vijek važan za trgovinu
s Levantom, ali i za gusarstvo, od 1832 pod Francuzima
glavna luka departementa Constantine, s kojim ga spaja više
željezničkih pruga, ima preko 86.000 stan. , od kojih je 600/0
bijelaca. Izvozi fosfat, željezo, pluto i stoku. Nedaleko su
ruševine feničkog, rimskog i biskupskoga grada. To je bio
Hippo Regius, gdje je umro sv. Augustin 430. A . M. S.
BONE BED (engl. bony »koštan«, bed »ležište«). U ste
penici gornjeg trijasa, zvanoj keuper ili rhiit, leže naslage
konglomerata, životinjskih zubića, koštanih krhotina, ribljih
ljusaka, koprolita i t. d. To su bone bed slojevi, t. j. koštana
ležišta.
J. P-k.
BONEFAČIĆ, Kvirin Klement, * Baška 4. VI. 1870 , bi
skup u Splitu. Izučivši teologiju u Beču službovao je kao
tajnik biskupa Mahnića i bio tajnik Staroslavenske aka
demije u Krku, zatim od 1904 do 1919 župnik u Malom
Lošinju. 6 . VI . 1923 imenovan je biskupom splitsko
makarske biskupije, a 2. IX . 1923 posvećen.
B. V.
BONER, Ulrich, njem. dominikanac, živio 1324-1349 u
Bernu u Švicarskoj, sastavio na srednjevisokonjemačkom
jeziku prema lat. izvorima zbirku gatki i parabola Der
Edeistein. G. 1461 izašla je zbirka štampom kao 1. štam
pana knjiga na njem. jeziku. Poput drugog čarobnog
dragog kamena imao je i taj poslužiti kao amajlija pro
tiv svih nevolja i zloća svijeta. Pisac se obara na ba
hatost visokih dostojanstvenika, raskalašenost bogataša,
simpatizirajući s radnim narodom i nepokvarenim životom
seljaka i obrtnika. Djelo obiluje grotesknim naturalističkim
opisima kao i literatura narednog 15. st. Sve to daje naslu
ćivati socijalnu i duhovnu revoluciju, koja je buknula u
16. st. Struktura srednjega vijeka već se bila rasklimala, te
se spremao posvemašnji obrat.
LIT.: Izd. F. Bene~ke, 1816; Fr. Ffeiffer, 1844; novonjem. izbor od
Panniera. 1895.
G.Š.
BONFANTE, Pietro, * Poggio Mirteto 29. VI. 1864,
t Rim 22. XI. 1932, najglasovitiji talijanski romanist krajem
19. i početkom 20. st. Đak je Scialoje (v.) . Kao dugogo
dišnji profesor rimske pravne povijesti (od 1916 u Rimu)
bio je učitelj cijelom nizu današnjih istaknutih talijanskih
romanista. Dobar poznavalac i kritičar vrela, bijaše si
guran u otkrivanju interpolacija (v.) , ali suzdržljiviji od
mnogih svojih učenika. U svojim djelima služi se t. zvo
naturalističkom metodom: ako naime neki pravni institut
ne odgovara ekonomskim i socijalnim potrebama određe
nog povijesnog vremena, pružen je time putokaz, da je taj
institut u starije doba morao služiti nekim drugim funk
cijama.
BIBL.: Glavna su mu djela: Istituzioni di diritto romano, lO. izd.,
Rim 1934; Storia del diritto romano, 3. izd.,
2 sv. , Milan 1923; Diritto
romano, Firenca 1900; Scritti giuridici varii, 3 sv. , Turin 1926; Corso di
diritto romano, 2 sv., Rim 1925, 1927; Lezioni di storia del commercio,
2 sv., Rim 1924.
M.H-t.
BONFIGLI, Benedetto, * Perugia, t Perugia 1496, tali
janski slikar. Bio je možda učenik G. Boccatija (v.). Prvi
put se spominje 1445. Djelovao je u Rimu (1450), a od
1453 u Perugiji. G. 1454 slika u Perugiji, u novoj kapeli
dei Priori, freske s prizorima iz legende sv. Ludovika, a
1461 u istoj kapeli freske s prizorima iz života sv. Erco
lana, koje nije dovršio. Oba ciklusa svjedoče, da su na
B. utjecali Fra Angelico, Piero della Francesca i Fra
Filippo Lippi. Važnije su njegove slike uPerugiji, Pina
koteka (Navještenje, izrađeno u zajednici s B. Caporalijem,
triptih Bogorodica s anđelima i svecima), Bayonneu,
Chantillyu, Firenci, Munchenu i New Yorku. B. je bio
vješt i otmjen crtač. Kolorit je njegovih slika vedar i jasan.
LIT.: W. Bombe, B. B., Berlin 1904; U. Gnoli, Pittori e miniatori
ne/1' Umbria, Spoleto 1923.
A. Seh.
BONFINIUS, Antonije, * Patrignone (Montaito, Ascoli
Piceno) oko 1427, t Budim između 1502 i 1505, talijanski
humanist i historičar. Najprije je poučavao u Ascoliju, za
tiln uRecanatiju (1478). Odatle pođe u Rim za profesora
govorništva. Već tada se istakao kao prevodilac retorskih
i historijskih djela s grčkoga na latinski, a napisao je i
kratku povijest svoga rodnoga mjesta. Sastavivši spis Libel
lus de Corvinae domus origine (Basel 1577) pošalje ga
kralju Matiji Korvinu i njegovoj ženi Beatrici. Na poziv
istoga kralja 1486 dođe u Beč te postade kraljičin tajnik.
Odavle ode u Budim. Kralj mu naloži, da napiše povijest
hunskog naroda, a zatim Ugarske. To je djelo dovršio B.
tek 1495 za njegova nasljednika Vladislava IL, koji mu
dade ugarsko plemstvo. Potpuni naslov djela glasi: Rerum
llungaricarum decades IV cum dimidia seu libris XLV
comprehensae. Obuhvatio je doba od 364 do 1495. Poput
Livija razdijelio je povijest na dekade. Djelo je pisano
lijepom latinštinom i po uzoru rimskih historičara, ali ne
kritički. Tek za doba Matije, iako nije sasma pouzdaIl'O,
ima mnogo dragocjenih podataka za ugarsku i hrvatsku
povijest. Kada B. govori o vladanju Vladislava 11. , tu je
u svakom pogledu prvorazredan izvor. Njegova se povijest
mnogo čitala, a izašla je u nekoliko izdanja, najprije 1543
u Baselu. Najbolje je izdanje štampano 1771 u Leipzigu
od K. Bela. Bonfinijevu su povijest prevodili na njemački
i madžarski. B . je pisao i manje historijske stvari. Saču
vani su neki njegovi prijevodi kao i Orationes i Epistolae.
Suvremenici su ga zvali madžarski Livije.
LIT.: G. J . Haner. De scriptoribus rerum hungaricarum et transi/va
nicarum, Beč 1774; A. Putthast, Bibliotheca historica medii aevi, Berlin
1896; V. Klaić, Povjest Hrvata, II . , 3 . (prilozi), Z.greb 1904; G. Am.dio.
La vita e 1'opera di Antonio Bonfini, Montalto Marche 1930.
S.A.
BONHEUR, Rose-Marie, * Bordeaux 16. III . 1822 , t
dvorac By kod Fontainebleaua 25. V. 1899, francuska sli
karica i kiparica. Učila je II Parizu kod Leona Cognieta,
ali se doskora dala na samostalno slikanje krajolika i živo
tinja u okolici Pariza, osobito u Bois de Boulogne. Izlaže
prvi put u Salonu 1841 dvije slike Chevres et moutons
i Deux lapins, 1842 terakotu Brebis tondue, a 1843 sliku
Les chevaux il l'abreuvoir. Na glas je izišla 1863 sa slikom
Marche aux chevaux (New York, Metropolitan Museum).
Životinje, a osobito konji, glavni su predmet njezinih
slika. Dok je tehnika njenih starih slika još suha i studena,
postaju one u kasnijima pod utjecajem impresionističkog
slikarstva sočnije i toplije. Poznatije su njene slike još
La Fenaison en Auverdne (Pariz, Luxembourg) i Foulaison.
LIT.: Roger-Milles, R. 'ii., Sa vie et son oeuvre, Pariz 1900; A.
Klumpke, R. B., sa "ie et son oeuvre, Pariz 1908.
A. Seh.
BONI, Giacomo, * Mleci 25. IV . 1859 , t Rim 7. VII.
1925, talijanski arheolog. Bio je samouk. Bavio se isprva
samo istraživanjem umjetničkih spomenika, a kasnije je
sam naučio latinski i grčki jezik, tako da se je mogao
sasvim posvetiti arheologiji. Najprije je istraživao i restau
rirao spomenike svojega rodnoga grada, a onda je 1888
stupio u službu glavnoga ravnatelJstva lijepih umjetnosti
u Rimu i od toga je vremena do svoje smrti istra7:ivao i
iskapao najstarije spomenike Rima. Njegova su iskapanja
počela na Rimskom foru, gdje su do toga vremena bili
iskopani samo kasnorepublikanski i carski spomenici. Ispod
površine carskoga fora otkrio je ostatke prve uljudbe
8tanovnika grada Rima. Iskapanja na foru trajala su od
1898 do 1907. Izvještaje o tim radovima iznio je u časopisu
Notizie degli scavi 1899-1906 i 1911. Blizu slavoluka Septi
rnija Severa iskopan je grob ispod crnoga pločnika, koji se
u rimsko doba zvao »lapis niger«, a stari Rimljani su taj
grob držali Romulovim. Našli su se i stari grobovi s palje
vinom uz istovremene grobove s kosturima, po čemu se je
zaključilo, da su tu u staro doba bile jedna uz drugu dvije
uljudbe, a njihovi nosioci da su možda bili pripadnici
različnih rasa. G . 1907 počela su iskapanja na Palatinu,
koja je B., s malim prekidom za vrijeme rata, vodio sve
do svoje smrti. I tu su se ispod sjajnih palača carskoga
doba našli veoma važni ostatci iz starijega republikanskoga
doba. B. je bio veoma marljiv čovjek, te je proučio razli
čite naučne discipline, koje su mu bile potrebne kod nje
gova naučnoga rada. On je o svojim radovima izdavao
odlične izvještaje i time znatno obogatio talijansku arheo
lošku literaturu. Uspješno je radio i na obnovi starih
Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/69
Ova stranica nije ispravljena
