kanskom. Od Gersona, koji je izjavio, da mu je Bonaven
tura najdraži od svih naučitelja, jer »in dicendo solidus
est et securus, pius et iustus et devotus«, do Franje Sale
skoga, koj,i ga zove svojim ocem, bezbrojni su učenjaci
hvalili Bonaventurinu nauku, koja »inflamat affectum et
erudit intellectum«. I u naše je doba sv. Bonaventura
ne samo kao teolog i mistik predmetom udivljenja, nego
posebno kao filozof. Bonaventurina je filozofija sinteza
augustinizma, ali je u mnogočemu originalna. Gilson u
svome klasičnom djelu La philosophie de s. Bonaventure
zanosno govori o bonaventurijanizrnu kao metafizici kato
ličke mistike, gdje je skolastičkim jezikom izraženo i reli
giozno iskustvo sv. Franje i tradicionalni augustinizam:
»Nauka sv. Bonaventure naznačuje prema našem shvaćanju
vrhunac kršćanske mistike i sačinjava najpotpuniju sintezu,
koju je ona ikada ostvarila«. Monnot, Romeyer, de Mar
gerie i dr. pozdravljaju Bonaventuru kao Augustina 13.
stoljeća. Danas, kad mnogi teže za integralnom filozofijom
uma i srca, razuma i vjere; kad se ide za tim, da se upo
trijebe sve naravne i nadnaravne sile, kako bi se ostvario
cilj augustinizma, naime da čovjek bude blažen, Bonaven
turina kršćanska filozofija postaje sve više suvremena i
privlačiva.
BIBL.: Opera omnia, 10 sv.,
Quaracchi 1882-1902. Manja izdanja:
l ria Opuseula: Breviloquium, Itinerarium mentis ad Deum. De reduc
tiane artium ad theol. ,
1911; Decem opuscula ad theologiam mysticam
speclantia, 1926; Sti Bon. Opera theologica selecla, 2 sv., 1934~38; Col
lationes in Hexai!meron et bonaventuriana quaedam selecla, 1934 .
LIT.: E. Gilson, La philosophie de s. B.,
Pariz 1924 (biografija,
nauka, obilna bibliografija); L. Lemmens, Der hl. B., Miinchen 1909i J.
Božilković S. Bonaveturae docIrina de gratia et libero arbitrio, Manen
bad 1919; R. Guardini, Die Lehre des hl. B. von der Erlasung. Diissel
darf 1921; L. de Carvalho e Castro, Saint B. le DocIeur Franciscain,
Pariz 1923; B. A. Luyckx, Die Erkenntnislehre B-s, Miinster 1923; A.
Stohr Die Trinitatslehre des hl. Bonaventura, Miinster 1923; B. Rosen
mOlle~, Religi6se Erkenntnis nach Bonaventura, Miinster 1925; J. M .
Bissen, L'exemplarisme divin selon S. Bon., Pariz 1929; J. F. Bonnefoy,
L~ Saint Esprit et ses dans selon saint B., Pariz 1929; S. Griinewald,
l'ranziskanische Mystik, Miinchen 1931; F. Imle-J . Kaup, Die Theologie
des hl. B.,
Werl 1931; C. Kržanić, La scuola francescana e L'Aver
raismo, Milan 1929; K. Nolkensmeier, Ethische Grundfragen bei B. ,
Leipzig 1932; H. Legowicz, Essai sur la Philosophie sociale du. DocIeur
Seraphique, Fribourg (s. a .); St. Chambon-Feugerolles, La devohan lJ,
I'humanite du Christ dans la spiritualite de Saint B. ,
Lyon 1932; F.
Hohnmann, B. und das existenzielle Sein des Menschen, Wiirzburg 1935;
E. Sauer, Die religiose Wertung der Welt in B. Itinerarium mentis ad
Deum, Werl 1937; R. Silić, Christus und die Kirche (/hr Verhaltnis
nach der Lehre des hl. B.), Breslau 1938; H. Berresheim, Christus ais
Haupt der Kirche nach dem hl. B., Bonn 1939. - Popis novijih djela o
sv. B .: De Wulf, Histoire de la Philosophie medievale, II.', 126-27;
Ueberweg-Geyer, 735-738; Antonianum, X., 1925, 237-241; I?ictio!'naire
d'histoire et de geographie eccl.,
IX. ,
1937, 787 -788; D,cllOnnalre de
spiritualile, 1937, 1842 -43.
K. B-ć.
Kult sv. Bonaventure kod Hrvata je dosta raširen. Popu
larizirali su ga bez sumnje franjevci. Odatle je i Marko
Marulić u svojem opredjeljenju za mistiku imao uzor u sv.
B., a i prevodio je njegove religiozne pjesme. Od tri B«;>
naventurine pjesme, što se pripisuju Maruliću, jedna Je
sigurno Marulićeva, i to Slavić (Philomena): Netko je u
dubrovačkoj sredini preveo na hrvatski Bonaventurin
Officium de passione Domini pod naslovom Ofičje od svete
muke Gospodina našega Isukrsta, koji je sačuvan u latini
čkom rukopisu iz 1552; a Bonaventuri s nepravom pripisuju
i Officium de compassione beatae Mariae Virginis, koji je
također preveden na hrvatski u istom rukopisu od 1552 pod
naslovom Ofičje od muke Bl. Djevice Marije. Oba je ova
oficija izdao C. Giannelli.
Meditationes Vitae Christi, djelo, koje se sve do nedavno
pripisivalo sv. B ., bilo je kod Hrvata prevođeno u više na
vrata. Jedan takav prijevod pod naslovom Knjiga od ži
vota i od dil slatkoga Isusa i Majke njegove sačuvan je u
jednom rukopisu iz 16. st. , pisanom čakavski i bosan
čicom; drugi tekst nalazi se u jednom glagoljskom ruko
pisu 17. st.; a postojao je i jedan latinički tekst također
iz 17. st., i to iz Trogira. Jednu kraću talijansku preradu
toga djela preveo je na hrvatski jezik latinicom i izdao
za bugarske katolike fra Petar Bogdan Bakšić pod naslo
vom Meditationes S. Bonaventurae to jest bogoljubna
razmišljanja od otajstva odkupljenja čovičanskoga (Rim
1638). Drugo je izdanje toga prijevoda tiskao fra Marijan
Lekušić u Mlecima 1630. Sličan je prijevod tiskao Slavo
nac fra Ivan Velikanović (Razmišljanja bogoljubna sv. Bo
naventure, Osijek 1776). Jedan prijevod još više skraćenog
izdanja dao je Dubrovčanin fra Sebastijan Franković (Bo
goljubna razmišljanja vrhu muke Gospodinove, Rim 1861).
Bonaventurin Psalterium Marianum, t. j. marijinska pa
rafraza psaltira, vjerojatno je bio preveden i u Dalmaciji;
kajkavskim narječjer.:J. preveo ga je netko anonimno »za
pobožni ženski spol« pod naslovom Psalterium marianski
i izdao 1714 i zatim 1740 u Zagrebu.
Bonaventurinu filozofiju proučavaju i danas hrvatski
franjevci. Jedan je takav primjer rasprava O. J . Božitkovića
S. Bonaventurae doctrina de gratia et libero arbitrio (Ma
rienbad 1919) i O. Nikole Spanjola II concetto dell'istru
zion e in S. Bonaventura (Rivista di filosofia neoscolastica,
Milan 1934).
LIT.: F. Fance,', Nova poezija Splićanina Marka Marulića, Rad 245;
M. Rešetar-C. Giannel1i, Dva dubrovačka jezička spomenika, Beograd
1938; P. Kolendić, Sofijski nadbiskup fra Petar Bogdan Bakšić, Glasnik
Skopskog naučnog društva, knj. II .. Skoplje 1926.
V. S.
BONAVINO, Cristoforo, * 1821, t 1895, slobodoumni
mislilac talijanski. Bio je najprije svećenik, ali je 1849 pri
stao uz liberalizam, te pod imenom Ausonio Franchi za
stupa skrajnji racionalizam, napose oštro napadajući V.
Giobertija, predstavnika »ontologizma«, pa i druge talijan
ske filozofe, dok napokon u djelu Ultima critica (1889-93)
nije odbacio i svoje nazore. Vrativši se opet svećeničkom
zvanju zastupa nauku Tome Akvinskoga (→ Talijanska
filozofija).
LIT.: G. Gentile, Le origini della filosofia contemporanea in Italia,
L, Messina 1917; A. Colletti, Ausonio Franchi e i suoi tempi, Turin
192~t
A.B.-a.
BONCOMPAGNI, rimska aristokratska obitelj, dose
ljena u 15. st. iz Bologne, starinom iz Umbrije. Njoj pri
pada papa Grgur XIII.,
koji je 13. II . 1582 proveo re
formu kalendara. Koncem 17. st. ta je obitelj stekla že
nidbom vojvode Grgura V. s Hipolitom Ludovisi, bašti
nicom kneževine Piombino, i tu kneževinu i dodatak Lu
dovisi svome prezimenu: Boncompagni (Buoncompagni)-Lu
dovisi, a ženidbom u 18. st. nastavio je u njoj život i rod
Ottoboni, od koga je preuzela grb. Iz nje potječe više kar
dinala i odličnika crkve i države, papinske i kasnije tali
janske, od novijih napose:
1. Baldassare, * Rim 1821, t Rim 1894, talijanski povje
sničar matematike i fizike. U vlastitoj tiskari izdao je od
1868-1887 u 20 velikih knjiga Bullettino di bibliografia e
storia delle scienze matematiche e fisiche. Potrošio je 20
milijuna talijanskih lira za svoj studij i za zbirku od 600
rukopisa i 40.000 knjiga, koja nije više na okupu.
2. Carlo, di Mombello, * Turin 1804, t Turin 1800, tali
janski rodoljub. Sudjelovao u Risorgimentu od 1841 do 1871
kao ministar, diplomat, narodni zastupnik, senator, sveuči
lišni profesor ustavnoga prava i učitelj u kraljevskoj kući.
Napisao i više djela pravne struke ,i raznih političkih spisa,
napose L'introduzione alla scienza del diritto (Lugano
1848).
N. Ž.
BONCOUR, Paul → Paul Boncour.
BONČEV, Georgi, * Žeravna-Kotlevsko 18. VIII . 1866 ,
bugarskit prirodoslovac. Prirodoslovne nauke učio je na
zagrebačkom sveučilištu, gdje
je položio i doktorat. Diser
tacija mu je tiskana u Radu
(Zagreb 1893) pod naslovom:
Bichromat kalija.
Revizija
osnih elemenata. G . 1891/1892
bio je asistent na zagreba
čkom sveučilištu kod prof. Pi
lara. U Bugarskoj je služio
najprije na srednjoj školi, a
zatim je postao sveučilišnim
profesorom u Sofiji i pred
stojnikom mineraloškog, geo
loškog i petrografskog zavoda
te seizmografskog drž. zavo
da. Za Gorjanovićev Zbornik
napisao je članak Eruptivno
stanje u Bugarskoj (Zagreb
1927). Član je bugarske Aka
demije nauka kao i nekih
inozemnih akademija. Prigo
dom njegova 40-godišnjeg
znanstvenog rada izdalo je 1933 bugarsko prirodoslovno
društvo njemu u čast jubilarni Zbornik.
F. B.
BOND (engl. »uže, veza«), u angloameričkom pravu naziv
za svaku obvezu u obliku isprave, napose za obveznice sa
stalnim kamatnjakom, koje glase na donosnika, a izdavaju
ih privatna poduzeća, većinom dionička društva. Prema
jamstvu i sigurnosti razlikuju se: mortgage bonds (hipote
kamo jamstvo), land grant bonds (podmiruju se iz kupo
vnine prodanog zemljišta) i dr. Convertible bonds u USA
Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/68
Ova stranica nije ispravljena
