Brienne. Dok je Char
les bio lakomislen čo
vjek, njegova je žena
bila uzorna i razborita.
Ona ostavlja 1793 pred
Englezima Korziku i
bježi u Marseille, a ka
snij e odlazi u Pariz.
Kao careva majka (»Ma
dame Mere«) bila je
uvijek na dostojnoj vi
sini tet je pratila sina i
u zatočenje na Elbi.
Umrla je u Rimu 2. II.
1836.
2. Joseph, * Corte 7.
I. 1768, t Firenca 28.
VII. 1844, najstariji brat
Napoleona I. G. 1806
postavi ga Napoleon za
kralja u Napulju. Ondje
provodi mnoge reforme:
ukida feudalizam, fidei
komise i samostane, dijeli upravu od sudstva i dr. G. 1808
postaje kralj u Španjolskoj, koju napušta 1813 poslije po
raza Francuza kod Vittorije. G. 1814 imenuje ga Napoleon
lieutenant-generalom, pa kao takav brani Pariz od savezni
ka. Kad se Napoleon vratio 1815 s Elbe, pridružuje mu se.
a poslije poraza kod Waterlooa odlazi u Ameriku, gdje živi
od 1832 pod imenom grofa Survilliersa. Kasnije se vraća u
Evropu i ostaje u njoj do smrti.
3. Napoleon → Napoleon I.
4. Lucien, * Ajaccio 21. III. 1775, t Viterbo 29. VI .
1840, princ od Canina, brat Napoleona I. Bio je 1793 za
neseni revolucionarac na Korzici i u Provansi, gdje su ga
kao pristašu Robespierrea nazvali Brut. G . 1795 utamni
čen je u Aixu; oslobođen od Barrasa poslan je kao vojni
komesar na Rajnu i Korziku. G. 1798 izabran je u vijeće
500-ina, kojemu postaje 1799 predsjednik. U sporazumu
s Talleyrandom i Sieyesom pomaže bratu izvesti državni
udar 18. brumairea. Poslije toga postaje ministar unutra
šnjih poslova. Dobar govornik i čvrst značaj, ali ne
mirna duha, protivan je bratovoj diktaturi. Da ga udalji
iz Pariza, imenuje ga Napoleon 1800 poslanikom u Ma
dridu. Kad se Napoleon umiješao u njegov privatan život,
protiveći se njegovu vjenčanju s udovicom mjenjača
Jouberthona, napusti javnu službu i pođe 1804 u Rim, a
1808 povuče se u Tuscolo. Na putu u Ameriku zarobe ga
Englezi. G. 1814 vraća se u Rim, gdje ga papa imenuje
knezom od Canina, i miri se s Napoleonom. Pisac je ro
mana, jednog epa, memoara i eseja (među ostalima: Paral
lele entre Cesar, Cromwell et Bonaparte, 1799; La verite
SUr les Cent-Jours, 1835). Najvažnije mu je djelo Memoi
res (1836), od kojih je onaj dio, koji se odnosi na 18. bru
mairea, izdala 1845 njegova žena, a ostalo F. Jung (Lucien
Bonaparte et ses Me
moires, 3 sv., Pariz 1882
i 1883).
G. N.
5. Elisa Marie Anne, * Ajaccio 3. I. 1777, t
Santo Andrea kod Tr
sta 6. VII. 1820. Svojim
umjet. shvaćanjem i dr
žavničkim sposobnosti
ma najsrodnija je od se
stara Napoleonu. Udata
od 1797 za maloga kor
zikanskog plemića Pa··
scala Baccioehija živi
mnogo godina u Parizu,
gdje u svome salo
nu okuplja najznatnije
umjetnike i književni
ke, među njima Cha
teaubrianda. G. 1804
daje joj Napoleon kne·
ževinu Piombino, a 1805
i Luecu. Potisnuvši sa
svim u pozadinu svoga
muža, koji je kao princ
nosio ime Feliks 1., uvodi ona Napoleonov zakonik, una
pređuje gospodarstvo i školstvo i razvija umjetnost. G.
1808 postaje velika vojvotkinja Toskane i uređuje raskošan
dvor u Firenci. Poslije Napoleonova pada živi u Bologni,
zatim u Brnu i Trstu.
J. g-k.
6. Louis, * Ajaccio 2. IX . 1778, t Livorno 25. VI . 1846 .
Ratuje uz brata Napoleona u Italiji i Egiptu, 1805 po
staje »veliki connetable«, a 1806 kralj Holandije. Radi
vojničkih neuspjeha odriče se 1810 krune u korist sina i
povlači u Graz kao grof od St. Leu. Rastavljen od žene
živi zatim u Italiji, gdje se bavi naukom i književnošću.
Napisao je osim jednog romana i pjesama djela: Docu
ments historiques et reflexions sur le gouvernement de la
Hollande, 3 sv. (London 1820); Observations de Louis Bo
naparte sur l'histoire de Napoleon par M. de Norvins
(Pariz 1834); Essai sur la versification, 2 sv. (Rim 1825) i dr.
7. Pauline, Marie, * Ajaccio 20. X. 1780, t Firenca
9. VI. 1825 , vojvotkinja od Guastalle, druga sestra Napo
leona I. Lijepa i obožavana od mnogih, bila je vesele ćudi,
ali i vrlo hirovita. Udata za generala Leclerca polazi
s njime 1801 u Ameriku, odakle se poslije njegove smrti
1802 vraća u Pariz; 1803 vjenča se za rimskoga kneza Ca
milla Borghese, generalnoga guvernera Pijemonta. Poslije
sukoba s Marijom Lujzom nastani se u Rimu, gdje je Cano
va izdjela u kipu (danas u Galleria Borghese). Kad je Na
poleon zatočen, donosi mu na Elbu dragulje i novac, da
pobjegne. Uzalud je tražila, da ga prati na Sv. Jelenu. Ra
stavljena od muža povlači se u Firencu, gdje je pomagala
siromahe i umjetnike i postala ljubavnica skladatelja
Giovannija Pacinija.
G. N.
8. Caroline Marie Annonciade, * Ajaccio 25. III . 1782,
t Firenca 18. V. 1839. Udata od 1800 za Joachima Murata
teži stalno za vlašću; 1804 postaje princesa, 1806 dobiva
veliko vojvodstvo Kleve-Berg na donjoj Rajni, a njezi
nim nastojanjem daje Napoleon 1808 Muratu kraljevsku
krunu Napulja i obiju Sicilija. U političkom je pogledu
potpuno podređen Murat ženi i pod njezinim utjecajem
prelazi poslije Napoleonova poraza kod Leipziga 1813 na
stranu Austrije. Za vrijeme »stotinu dana« pridružuje se
opet Napoleonu, ali poslije njegova pO!l'Ovnog pada gubi
1815 prijestolje i život. Karolina je provela veći dio svoga
udovičkog života u Trstu pod imenom grofice od Li
pone.
J. g·k.
9. Jérôme, * Ajaccio 15. XI . 1784 , t dvorac Villegenis
24. VI . 1860 , knez od Montforta, brat Napoleona I. Kao
mornarički poručnik dospijeva 1799 u Ameriku, gdje se
ženi Elizabetom Patterson, od koje se 1805 rastavlja.
Vrativši se u Francusku ratuje protiv Pruske i ženi se
1807 kćerkom virtemberškoga kralja Fridrika I. Katarinom.
Iste godine postaje kralj novoosnovane kraljevine Westfal
ske (do 1813), u kojoj ukida feudalizam. Bez osobitih
vladarskih sposobnosti i rasipan dovodi zemlju u teško
stanje. Poslije prvoga pariskog mira boravi u Švicarskoj
i Austriji, a 1815 vraća se s Napoleonom u Francusku.
Poslije Waterlooa učini ga njegov brat knezom od Mont
forta. G. 1848 u Parizu je, gdje postaje 1850 maršal Fran
cuske, a 1852 predsjednik senata.
10. Charles Lucien Laurent, * Pariz 24. V . 1803 , t Pariz
29. VII. 1857, sin Luciena. Bavio se isprva zoologijom,
osobito ornitologijom. Boravio je dugo u Americi. Zanesen
talijanskim risorgimentom napao je na kongresu učenjaka
u Mlecima 1847 oštro Austriju. pa je zbog toga protjeran.
Tada postaje vrlo radikalan i sudjeluje u vladi rimske
republike. Poslije njezina pada bježi u Fraocusku. Učenjak
svjetskoga glasa, napisao je nekoliko vrijednih djela, od
kojih se ističu: American Ornithology, or History of the
Birds of United States (Philadelphia 1825-33); leono
grafia della fauna italica, 3 sv. (Rim 1832-41); Melanges
ornithologiques (Pariz 1856) i dr.
11. Charles Louis Napoleon → Napoleon III.
12. Pierre Napoléon, * Rim 12. IX . 1815 , t Versailles
7. IV . 1881, sin Luciena iz drugoga braka. Bio je čovjek
nemirna, gotovo pustolovna duha. Već kao lS-godišnji
dječak sudjeluje u ustanku Romagne 1830-31, a zatim
odlazi u Kolumbiju. Vrativši se u Italiju dopadne zatvora.
Kasnije putuje mnogim zemljama. Poslije revolucije 1848
fanatični je ljevičar i zastupnik Korzike. Odlazi u Alžir,
da se bori, a kad se neovlašteno vraća, bude lišen službe.
Kao republikanac ulazi u parlament, ali kasnije popušta.
G. 1867 ženi se Eleonorom, kćeri nekog pariskog radnika.
Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/63
Ova stranica nije ispravljena