predak u nauci o žarenju poslije Kirchhoffa. Zadnjih
godina života, u Beču, predavao je o prirodnoj filozofiji.
N astupao je kao protivnik t. zvo energetike i pristajao
uz etično-religiozno naziranje. Njegova dobrovoljna smrt
to više je zagonetna, što je us1ijed~la, kada je atom!
stika, u preokretu znanstvenoga razvoJa, stekla opće pr~
znanje. -
B-ova konstanta k = 1'38 X 10- 16 erg/stupanj.
Ona dolazi u t. zvo B-ovu zakonu S = k. log nat W, gdje
je S entropija, W vjerojatnost.
BIBL.: Wissenschaftliche Abhandlungen, I. -III .. 1909; Gastheorie, I .
1895; II. 1898; Populiire Schriften 1905.
LIT.: H. A. Lorentz, Prikaz B-ova rada (1907, v. Colleefed Papers,
IX.• 1939).
St. H.
BOLUS (bolus alba, argiI1a), sivkastobijela glina, pod
prstima kao da je masna, aluminijev je silikat. S vodom
tvori plastičnu masu, a zagrijana postaje tvrdcrm. Zau
stavlja krvotok, vrlo dobro adsorbira, zato je propisuju
kod otrovanja mesom, ribom, kod dizenterije, kolere i pro
ljeva. Na otvorene rane smije se metati samo sterilizirana
kod 1500 C. Dobiva se iz Saske i Češke.
Bolus armena crvenkasta je glina. Prije se prodavala u
poluvlažnim kuglicama (Terra sigillata alba).
A.V.
BOLVAN, sada Bovan, kod Aleksinca. U rimsko doba
naselje Praesidium Pompeia, u srednjem vijeku tvrdi grad
s carinom. Blizu njega se 3. XI . 1443 odigrala jedna od
znatnijih bitaka na »zimskoj vojni« kralja Vladislava I.
protiv Turaka. Pobjedu je izvojevao vojvoda I. Hunjadi.
Grad se tom prilikom spominje kao razoren. U takvu
stanju našao ga je 1553 i A. Vrančić na svome putu u
Carigrad.
J.S-k.
BOLYAI, 1. Farkas, * 1775, t 1856, jedan od najvećih
madžarskih matematičara. 47 godina držao je katedru ma
tematike, fizike i kemije na protestantskom kolegiju u
Marosvasarhelyu. Bio je članom madžarske akademije zna
nosti. Napisao je djelo u 2 sveska Tentamen iuventutem
studiosam in elementa matheseos ... introducendi, 1832 -33.
sa tri dodatka; u jednom od njih sadržana je epohalna ra
sprava njegova sina Janosa o apsolutnoj geometriji, koja
uz isto tako epohainu raspravu ruskog matematičara Loba
čevskoga (v.) znači početak neeuklidske geometrije (v.) . U
djelu Kurzer Grundriss eines Versuchs iz 1851 brani
prioritet svoga sina Janosa u pogledu otkrića neeuklidske
geometrije protiv Lobačevskoga. B. je bio intimni prijatelj
slavnoga Gaussa (v.) , s kojim je studirao u Gi:ittingenu i
kasnije mnogo dopisivao. Bavio se i filologijom, slikar
stvom, glazbom i pisanjem drama.
2. Janos, * 1802, t 1860, madžarski matematičar, jedan
od osnivača neeuklidske geometrije. Sin Farkasa B., do
1833 u vojničkoj službi, a zatim se potaknut očevim preda
vanjima dao na dokazivanje Euklidovog V. postulata (ili
XI. aksioma) o paralelama. Spoznavši nemogućnost toga
dokaza ušao je u pravu bit toga problema, te je konstrui
rao sustav nezavisan o tom postulatu i pri tome našao
osnovnu relaciju, koja je ključ čitave neeuklidske trigono
metrije. Jedino njegovo djelo izašlo je kao dodatak očevom
Tentamenu pod naslovom Appendix scientiam spatii abso
lute veram exibens.
LIT.: P. Stiicke!, Wolfgang und Johann Bolyai, 2 sv.,
1913; R. Bo
nola, La ge()metria non eue/idea, Bologna 1906, njem. prijevod od H.
Liebmanna, Leipzig 1921.
R.C.
BOLZA, Oskar, * Bergzabern (Njemačka) 1857. Od 1894
do 1910 prof. matematike na sveučilištu u Chicagu. Kasnije
honorarni prof. mat. u Freiburgu u Breisgauu. Osobito je
važno njegovo djelo o računu varijacija Lectures on the
ca1culus of variations, koje je nadopunjeno izašlo i na
njemačkom.
S. š.
BOLZANO, u starom vijeku lat. Bauzanum, njem. Bo
zen, glavni grad istoimene pokrajine u Italiji, nedaleko
utoka Eisacka u Adige, željeznička postaja na pruzi s
Brennera u Padsku nizinu, u vanredno plodnoj okolini bla
goga podneblja, tržište izvrsnim vinom, voćem i povrćem,
omiljelo središte putnika u prekrasne alpske planine. Prem
da je B. bio vjekovima pod vlašću Nijemaca i naseljen
ponajviše Nijemcima, vanjsko mu je lice odavna talijan
sko, a takvo mu je danas većim dijelom i stanovništvo,
kojega ima oko 46.000 .
B. je najsjevernija pokrajina u Italiji, a zaprema na
području gornje Adige (Alto Adige) površinu od 7.085 km2 ,
na kojoj stanuje 280.000 stan. Ta je velika gustoća od 40
ljudi na l km" u planinskom kraju razumljiva, jer je po
krajina u dolinama rodna i u gorama bogata šumom, ru
dom i vodenom snagom, pa su uz kulturu tla lijepo razviti
obrti i različite industrije.
N.Ž.
BOLZANO, Bernhard, * 1781, t 1848, filozof i matema
tičar, katolički svećenik, profesor filozofije religije u
Pragu. G. 1819 otpušten radi navodne demagogije i
nepoštivanja propisanog udžbenika, što povlači za sobom
zabranu publiciranja, Njegov filozofijski interes je mnogo
stran i obuhvaća metafiziku, logiku, filozofiju mate
matike, psihologiju, filozofiju religije, etiku i estetiku.
Ustaje protiv spekulativne (Hegelove, Fichteove i Schellin
gove) idealističke filozofije. Cijeni Leibniza i od njega
mnogo preuzima, te ga nazivaju »der bi:ihmische Leibniz«,
Odlučno ustaje protiv Kanta i njegove teze o nemogućnosti
metafizike. Najznačajniji njegov rad tiče se logike i nove
filozofijske discipline, koju naziva naukom o znanostima
(»Wissenschaftslehre«). Prvi je na B. upozorio Husser!
(1901), koji ga zove »jednim od najvećih logičara svih vre
mena".
B. oštro luči logičko od psihologijskoga, razliku
jući psihički proces od njegova logičkog sadržaja. Logika
se ne bavi psihičkim procesom suđenja i njegovom eviden
cijom (psihologijskom, subjektivnom), nego idealnim pred
metom sudova, »nevremenskim« smislom njihovim i isti
nama »0 sebi«. U borbi protiv psihologizma, a za
»čistu« log,iku, Husserl polazi od Bolzana. Značajne su
Bolzanove analize u psihologiji; valja naročito istaknuti
razlikovanje između predočivanja i suđenja. U ovome je
preteča Brentanov. Suđenje je neovisno o volji, t. j . o nje
noj slobodi. Ono se vrši »nuždom«, koja je izvan nas, naime
u samom sadržaju suda. U etici zastupa umjereni »dru
štveno-usklađeni« eudajmonizam, a nastoji je i religijski
fund irati. Utjecaj Bolzanov na suvremenike nije bio velik.
Zaslugom Husserla postaje on predmetom sve veće pažnje
logičara. Brojni moderni filozofi obaziru se u mnogome
na njega, tako na pr. Stumpf, Meinong, Mihalčev, Jeru
salem i dr.
BIBL.: Većina Bolzanovih djela objavljena je poslije smrti od uče
nika njegovih. Najvažniji radovi: Wissenschaftslehre, 4 knj., 18 3 7; Pa
radoxien des Unendlichen, 1851.
LIT.: M. Palagyi, Kant und Bolzana, 1905; J. Gotthardt. Das Wahr
heitsproblem und das philosophische Lebenswerk B. Bolzanos, 1918; F.
Ueberweg, Grundriss der Geschichte der Philosophie, IV. dio, 1923,
str. 175-186.
S.P-i.
B. se mnogo bavio matematikom. Njegovo je uvjerenje
bilo, da slab matematičar ne postaje jak filozof. Napose se
zanimao problemom beskonačnosti (-+ neizmjerno), te je
iznio rezultate svojih istraživanja u djelu Paradoxien des
Un endlich en.
S. S.
BOLJAR (bojar, u starim spomenicima boljarin, bojarin),
vlastelin i pripadnik povlaštenog sloja u naroda na Bal
kanskom poluotoku, pa u Rumunja i Rusa. Riječ je turan
skog podrijetla, a označuje bogata čovjeka, velikaša ili
odličnika. Na Balkanskom poluotoku javlja se tek s do
laskom turanskih Bugara. Kada su oni poslavenjeni, vezan
je i taj naziv za slavensku riječ »bolji" pa ulazi u crkveno
slavenski književni jezik, šireći se s njime dalje prema
zapadu. Ograničavajući se uvijek više na književnu upo
trebu uzmiče s vremenom pred riječju vlastelin, koja ga je
gotovo sasvim istisnula. U hrvatskoj književnosti upotre
bljavao se još u 18. st. kao oznaka za uglednijeg i imućni
jeg čovjeka.
Razlikujući se etnički od svojih podanika, turanski su se
Bugari izdvojili postepeno kao posebni društveni sloj, U
Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/58
Ova stranica nije ispravljena
