stijena u novoj zgradi, te je stoga na jednoj freski i njego~'
portret. Ostale freske prikazuju prizore iz hrvatske pOVI
jesti, Među ostalima prikazan je sv. Emerik, kako se moli,
a natpis kaže, da je on »dux Sclavoniae«. Prikazan je ~v.
Budimir kao »rex Illyrici et apostolus«, zatim sv. Augustin,
biskup zagrebački, i sv. K virin »Eppus Siseiensis in Croa
tia«. Zanimljiva je slika, koja prikazuje kardinala Đuru
grofa Draškovića kao poslani~a kr~lja ,Ferdin~n~a n~
crkvenom saboru u Tridentu. Pnkazam su I m1l'Ogl biskupi
i kardinali, koji se istakoše na bojnom polju, na pr.: kar
dinal Leopold Kolonić u bitki protiv Turaka kod Beča;
kardinal Đuro Utišenić-Martinušić; ban hrvatski Toma
Bakač-Erdody, na čelu pobjedničke vojske u bitki protiv
Turaka kod Siska (1593).
Pitomci zavoda imali su pravo, da se odijevaju na po
seban način i da nose zlatni križ s grbom zagrebačkoga
kaptola i grbom osnivača zavoda. U nizu mnogih deset
ljeća stanovalo je i učilo u tom zavodu nekoliko stotina
hrvatskih sinova, duhovnika i svjetovnjaka. Zavod je bio
na glasu kao uzoran, a njegovi su ga se pitornei rado sje
ćali. Njegov pitomac, zagrebački kanonik Juraj Patačić
od Zajezde, piše o njemu spomenicu Gloria collegU Ungar~
lllyrici Bononiae fundati ... sive viri honoribus et gestis
illustres, qui ex hoc collegio prodiverunt .. , (Bologna 1699).
Zavod je ukinuo Josip II. odlukom od 15. IX , 1781 . Po
sljednji rektor bio je zagrebački kanonik Antun Turković,
rođen u Samoboru. U arhivu Hrvatske akademije znanosti
u Zagrebu pohranjena je sačuvana spomen-knjiga (Chrono
/ogia collegU lllyro-Hungarici Bononiae), u koju su rektori
zavoda bilježili zgode kolegija za svoje uprave, a obasiže
godine 1553-1674.
U pročelju zgrade uzidan je u kamenu uklesani natpis,
u kojem se spominje i ime osnivača: Paolo Sondi cano
nico di Zagabria po,i vescovo Rosonense. Po ukinuću z~
voda zgrada je prešla najprije u privatne ruke, zatim je
redom bila samostan, vojarna, zatvor i skladište. Konačno
ju je kupio arhitekt bolonjski Angelo Venturoli te je u
oporuci 1821 namijenio mladim umjetnicima.. bol.onjsk~
umjetničke akademije, i ona još i danas sluzI tOJ svrsI
pod imenom Collegio Venturoli. Freske su popravljene
1926. Radi se na tom, da talijanska vlada kupi zgradu od
Venturolijeve zaklade i da je preda opet u hrvatske ruke
za hrvatske đake.
LIT.: Vj. Klaić Sveučilište u Zagrebu 1874-1924, Zagreb 1925; IsH,
l'avao Zondinus i 'osnutak ugarsko-ilirskoga kolegija u Bologni, Vjesnik
kr. zem. arhiva u Zagrebu. XIV.,
1912; I. Tkaleić. !:,iši pr~svjetni
hrvatski zavod u Bologni, Obzor br. 296. 24 . XII. 1890; Đ. KorbIer.
Jutarnji iist, Zagreb 16. IV . 1927; J. Korbler ml., Alma mater..er?atiea,
L; Enes, Novosti 21. XI. 1939 i 10. ll. 1940; H. Woll, Jutarn]. ilst. 22 .
II. 1940: Isti, Jutarnji list 25. II . 1940; V. Bazala, Alma mater eroallea,
III., 1939-40 i IV., 1940-41; Isti, L'universit" croata di Zagabria, etc.,
Giornale di dinica medica. Parma. XIX .. 1938.
V.B.
BOLOGNA, Giovanni da _ Gianbologna.
BOLOMETAR, naprava sa četiri otpora, spojena u
Wheatstoneov most (v.) za mjerenje električkih otpora, kod
koje se po porastu iznosa jednoga od tih otpora, izazva
nom ugrijavanjem, zaključuje na intenzitet uzročnika toga
ugrijavanja. Ako se na pr. obasja toplinskim zrakama van
redno tanka i uska pruga platine, koja predstavlja jedan
otpor mosta, a most je prije toga bio u ravnotežju, pore
metit će se zbog nastaloga ugnjavanja ravnotežje mosta,
pa galvanometar mosta ne će više pokazivati nulu (ili će sc
susjedni otpor mosta morati povećati, da se ravnotežje po
novno uspostavi). Tako se mogu mjeriti ne samo ukupni
intenziteti različitih radijacija, nego i spektralne podjele
intenziteta (u kome se slučaju platinena pruga podvrgne
redom djelovanju pojedinih područja spektralna rastavljene
istraživane radijacije).
J. L.
BOLONJSKA BOČICA, uska bočica od debeloga stakla,
brzo hlađenoga i zato s velikim unutarnjim napetostima.
Premda bočica ni od jačeg udarca ni padom ne strada, ipak
sc rasprsne, kada u nju spustimo sićušan kremen: kremen
-
kako je tvrd - ozlijedio je površinu stakla.
- ' > Batayske
kapi.
St. H.
BOLONJSKI KALAVAC _ Barit.
BOLONJSKI (ili bononski) KAMEN (lat. Bononia, Bolu
nja), tvar, koja svijetli u tmici, a dobio ju je, hoteći pra
viti zlato, bolonjski postolar Casciarolo (Cascariola, Cascio
rolo), početkom 17. st.
- + Fosforescencija.
St. H.
BOLOTNIKOV, Ivan Isajevič, predstavnik društvenih
težnja, koje su u pokretu protiv bojarske vladavine cara
Vasilija Šujskoga zastupali 1606--7 ruski kmetovi i robovi.
Zarobili su ga još kao kmetsko dijete Tatari i prodali Tur
cima, a kad su ga otkupili njemački trgovci, živio je neko
vrijeme u l'1lecima. Pošto se preko Nj=ačke i Poljske
vratio u Rusiju, postaje jedan od glavnih sudionika t. zvo
doba smutnja i njegovih društvenih borba. Ustanak protiv
cara VasiHja prozvan je pače »bolotnikovskom bunom«,
premda su u njemu sudjelovali različni slojevi ruskoga
društva. Suzbijen pred Moskvom povukao se B. u Kalugu
i napokon u Tulu, gdje je poslije dugotrajne opsade zaro
bljen i zatim utopljen (1607).
J.š-k.
BÖLSCHE, Wilhelm, * Köln na Rajni 2. I . 1861, nje
mački pisac romana, teoretičar naturalizma, popularizatOl
prirodoslovnih nauka. Kao pobornik teorije o descendenciji
napisao životopis Darwina i Haeckela. B-ov umjetnički
Credo nastao je pod utjecajem Zolinim. U eksperimental
nom romanu imali bi zamijeniti milieu, baštinjena svojstva
i nauka o razvoju staru mitologiju, kao i sve racionalno
pa i religiju. Iz poezije bi uopće valjalo ukloniti mistiku i
spiritualizam. Time bi se opet imali vratiti racionalizmu
18. st. Bolscheovu naturalističku estetiku sadrži njegovo teo
retsko djelo Naturwissenschaftliche Grund/agen der Poesie,
1887. Roman Die Mittagsgottin, 1891 , popularni prirodo
slovni prikazi Das Liebesleben in der Natur, 1898-1903,
Von Sonnen und Sonnenstiiubchen, 1903, Abstammung des
Menschen, 1904.
LIT.: H. Naumann. Die deut. Dichtung der Gegenwart, Stuttgart
IY33.
G. š.
BOLSENA, tal. gradić u pokrajini Viterbo sjeveroistočno
od istoimenog jezera, 350 m n. m. , nešto ispod 3000 stan.
Izrazit grad srednjega vijeka s crkvom sv. Kristine i starim
dvorcem. U spilji pokraj te crkve čuva se kalež iz 10. st.,
o kojem predaja kaže, da je u nj potekla krv iz Hostije.
To je čudo prikazao Raffael na jednoj slici u vatikanskim
odajama. U rimsko doba stajao je na mjestu Bolsene
bogat grad Volsinii, jedan od dvaju velikih gradova
etrurske konfederacije, koji je kasnije do temelja razoren.
BOLSWERT, Schelte Adam van (de ili a), * oko 1581,
t Antwerpen 12. XII. 1659, nizozemski bakrorezac. Zajedno
sa svojim bratom Boethiusom (* 1580, t 1633) dolazi oko
1620 u Antwerpen kao gotov majstor. Obadvojica su pro
izašli iz iste škole Abrahama Bloemaerta. Dok je stariji
brat rezao u bakar slike Vinckeboonsa i Miereveldta u ši
rokoj, maniriranoj i skici sličnoj tehnici, mlađi je Sche1te
(Childerich) došao doskora u najtješnju vezu s Rubensom,
pa je u tehnici jasnih, jednostavnih, izvanredno pravilnih
linijskih sistema znao na svojim po slikama Rubensovim
rezanim pločama izvrsno i slikovito prestavijati sve oblike
i tonove majstorove slikarske tehnike u tehniku grafičku.
Osobito se ova njegova odlika ističe na bakrorezima po
Rubensovim krajolicima. Rezao je u bakar i slike Van
Dycka, Jordaensa, Seghersa i Quellinusa.
LIT.: F. Lippmann Der Kupf"rstieh, Berlin 1905': P. Kristeller,
Kupfersfieh und Holzsehnitt in vier Jahrhunderten, Berlin 1905. A. Seh.
BOLŠlĆ, Mihalj _ Šilobod-Bolšić Mihalj.
BOLTAR, Mileva, * Trst 8. X. 1906, glumica. Polazila u
Ljubljani i Zagrebu realnu gimnaziju, zatim bila 8 8eme
stara na sveučilištu u Zagrebu (slavistika) i svršila 1929
zagrebačku glumačku školu. Od 1930 je članica Narodnog
gledališča u Ljubljani. Glumica romantično-zanosnog ka
raktera. Najbolje joj pristaje klasika (Shakespeare: Dezde
mona, Porcija) i seljačke ljubovce.
B.K-t.
Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/56
Ova stranica nije ispravljena
