Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/55

Ova stranica nije ispravljena
BOLOGNA

B. je s oduševljenjem pristala uz talijanski nacionalni pokret, pa se pobunila i 1822 i 1831, kada je stala na čelo pokreta u Romagni i Markama. U njoj je sastavljena vlada »sjedinjenih pokrajina« i proglašeno odcjepljenje od papin­ ske vlasti. Intervencija Austrije povrati opet papinsku vlast u B. G . 1848 proglasi se slobodnom, istjeravši austrijsku vojsku, ali se 1849 morala predati. 12 . VI . 1859 B. se oslo­ bodi papinske vlasti i priključi Piemontu, što potvrdiše Bolonjani plebiscitom ll. i 12. III. 1860 , kojim se sjediniše s kraljeviI1'Om Italijom.
Sveučilište. Već krajem ll. st. osnovano je u B. sveučili­ šte. Ono je igralo uvijek najvažniju ulogu u životu ovoga grada, privlačilo u nj strance, dizalo mu ugled, jačalo ga ekonomski. Škola rimskoga prava, koja je do ll. st. posto­ jala u Ravenni, preseli se u B., gdje se razvila u posebnu korporaciju učenika, kojoj je ustav polovinom 12. st. pri­ znao car zajedno s privilegijima učenika i njihovih učitelja. Tako je bolonjski »Studium« postao autonomna komuna nezavisna od gradske. Ova »Universitas scolarium« raste naglo i prelazi katkada 10.000 članova. Dijelila se u sveuči­ lište citramontanaca (Talijana) i sveučilište ultramontanaca (ostalih naroda). Ova dva sveučilišta dijelila su se opet po narodnostima. Kad su se kasnije uvele druge naučne disci­ pline, koje su se zvale »arti" (umjetnosti), dijelilo se cjelo­ kupno sveučilište na sveučilište jurista i sveučilište artista. U čenici pojedinog sveučilišta b~rali su između sebe svog rektora na godinu dana. Sve do 14. st. učenici biraju i pla­ ćaju profesore, koji su poučavali u privatnoj kući. U 14. st. počinje komuna plaćati profesore, ali tek u 16. st. bi zaklju­ čeno, da se predavanja drže u javnoj zgradi. U tu je svrhu sagrađena palača Archiginnasio. Bolonjski »studij« je prvo sveučil.ište Evrope i zajedno s nešto kasnijim pariskim uzor, po kOjemu su se osnivala sveučilišta. Temelj je svih tih sveučilišta sloboda naučavanja. Jezgra bolonjskog sveučili­ šta j~ pravo. Već u 12. st. počinje naučavanje gramatike, retonke, matematike, astrologije, astronomije, medicine i farmacije, a iza toga fizike, kemije, istočnih jezika, teolo­ gije, prirodnih nauka i t. d. Krajem srednjega vijeka po­ stoje sva četiri fakulteta starih sveučilišta. Prema zakonu od 31. VIII. 1933 bolonjsko sveučilište ima deset fakulteta (pravo, humanističke nauke i filozofija, medicina i kirur­ gija, matematičke, fizičke i prirodne nauke, veleobrtna kemija, farmacija, inžinirstvo, poljoprivreda, veterina, eko­ nomija i trgovina.
LIT.: V. Zannoni, Gli scavi della certosa di Bologna, Bologna 1876-84; Isti, Archaiche abitazioni di Bologna. Bologna 1893; A. Gre­ nier, Bologne vil/anovienne et etrusque, Pariz 1913; H. Hubert. Les Celtes depuis l'epoque de la Tene, Pariz 1932; G. de Sanctis. Storia dei Romani, L -II. . Milan-Turin-Rim 1907; P. Ducati, Sto­ ria di Bologna, L (I tempi antichi), Bologna 1928; G. Rossi BoloilIla nella storia, neWarte e nel costume, 3 sv., Bologna 1925-1928;' A. Gau­ denzi, L'origine dello studio di Bologna, Bologna 1810; A. Hessel. Ge­ schIchte der Stadt Bologna (1116-1280), Berlin 1910; V. Vitale II do­ minio della parte Guelfa in Bologna, Bologna 1901; L. Frati, 'La vila privata di Bologna dal sec. XII al XVII, Bologna 1921; F. Cavarra, Le scuole dell'antico studio bolognese, Milan 1896; A. Sorbelli, L'universitll di Bologna nel passato e nel presente, Bologna 1919; Leonhard, Die Universilat B. im Mittelalter, Leipzig 1888. G. N.
Hrvatski kolegij u Bologni. Uza sveučilište u Bologni imali su koncem srednjega i na početku novoga vijeka mnogi evropski narodi kolegije, kojima je bila svrha olak­ šati boravak đacima. G. 1552 kupio je zagrebački kanonik Pavao Zondi kuću u ulici Cento Trecento u Bologni i u njoj uredio zavod za đake pod imenom Collegium hunga­ rico-illyricum.
Djelovanje kolegija uređeno je bilo statutom, u kojem su najvažnije odredbe, da polovica pitomaca mora biti iz Hrvatske, a polovica iz Madžarske; treba da su prevalili 25 godina života i svršili srednju školu; pitomei su bili svjetovnjaci i duhovnici; neki su plaćali (convictores), a drugi su primani besplatno (alumni). U zavodu mogao je pitomac ostati sedam godina te učiti teologiju, pravo ili medicinu do postignutog doktorata. Vlasnici su zavoda bili zagrebački kanonici. Jedan od njih morao je biti rekto­ rom zavoda. Prvi rektor (1554) bio je zagrebački kanonik Stjepan Zec-Leporinus, a prvi pitomac pranećak osnivačev Ivan Zoooi, rodom iz Kološvara. Isprva je zavod imao samo četiri pitomca, a kasnij~ osam, kadšto i više.
Zavod je primao različite zapise i darove iz Hrvatske. Tako je Đuro Drašković, biskup đurski, ostavio 1650 za­ vodu, u kojem je i sam nekad boravio kao pitomac, 10.000 dukata. S pomoću takvih zapisa započeta je gradnja nove zgrade, koja je dovršena 1700 za rektora Petra Crnkovića, kanonika zagrebačkog. Tadanji zagrebački biskup Stjepan Selišević (t 1703) darovao je 100 dukata za bojadisanje