su ga prozvali Bononia po svom gradu istoga imena na
obali kanala La Manche (danas Boulogne-sur -Mer). Njima
ga oteše Rimljani g. 190 . U srednjem vijeku bijaše samo
stalna republika, koja se dugo odupirala vlasti careva.
Slavu joj pronese glasoV1ito sveučilište, osnovano u 12. st.,
koje je već u 13. st. procvalo u pravnoj znanosti (»Bononia
docet«), a u 14. st. je uvelo studij anatomije, pa se B.
danas kićeno nazivlje »la doHa«. U 15 . st. go,spodovala je
gradom obitelj Bentivoglio, koju je uklonio papa Julije II. ,
i odonda je B. pripadala papinskoj državi. Poslije Napo
leonove oluje nije se mogla smiriti pod vlašću Austrije
(bune 1831, 1848 i 1859), pa je 1860 došla pod Piemont i
s njim u ujedinjenu kraljevinu Italiju.
U Bologni su se rodili mnogi znameniti ljudi: više papa,
slikara (Carracci) i učenjaka (Aldrovandi, Marsigli, Beccari,
Galvani, Marconi).
Pokrajina B. nije velika (3.702 km2 ), ali je naseljena vrlo
gusto (720.000 stan.), jer je od prirode vrlo plodna i od
ljudi dobro natapana u nizini između rijeka Panaro i San
terno, a drugom polovinom svoga teritorija zaprema šumo
viti Apenin, koji posjeduje znatna prirodna bogatstva. N . Ž .
Povijest. Još koncem drugoga tisućljeća pr. Kr. bilo je
na mjestu današnje B. naselje brončane kulture, a poslije
toga naselje kulture Villanove, koja je dobila ime po je
dnom nalazištu na jugoistoku B., a i najveća nekropola te
kulture našla se upravo u B. U njenoj okolici otkriveno je
preko 800 ostataka kućica ovoga doba, koje su bile rasijane
po površini od 200 do 300 hektara. Nosioci su te kulture
Italici. Stanovnici bolonjskog naselja imali su u obilju tada
skupocjenog bronca. U riznici jednog jedinog hrama našla
se jedna tona i pol te kovine u još neizrađenu stanju.
Među nosioce vilanovljanske kulture uvukoše se Etruščani,
koji dadoše naselju ime Vel zna (Felsina). Od 6. st. nestaje
vilanovljanskih, a zamjenjuju ih ostatci etruščanske kulture.
Iz ovog se doba sačuvala nekropola s potpuno etruščanskim
grobićima (Certosa). Međutim nekako poslije 350 zauzeše
Felsinu Gali Boji, i nazvaše je Bononia (keltski "bona«,
gradnja).
Poslije pobjede Publija Kornelija Scipiona nad Bojima
191 pr. Kr. osvojiše B. Rimljani, koji u nju dovedoše la
tinsku koloniju (189) od 3000 kolonista. B . postaje doskora
važno rimsko uporište i raskršće (via Aemilia i via Cassia).
Iza savezničkoga rata (91-88) pretvorena je B. umunicipij
i upisana utribus Lemonia. Za vrijeme građanskoga rata
(43 pr. Kr.) igra B. važnu ulogu. Tu iSU Oktavijan, Anto
nije i Lepid podijelili vlast u carstvu i načinili t. zvo drugi
triumvirat. Od tada se B. povećavala novim kolonistima
i sve više cvala, tek je 53 pos. Kr. teško postradala od
požara.
Iz rimskog vremena ostalo je u B. malo ostataka, iako
je imala mnogo sjajnih građevina, lijep forum, amfiteatar,
više hramova i t. d. Bolje se sačuvao vodovod, ponešto
arhitektonskih fragmenata, natpisa, mozaika, ostataka ulič
nog pločnika i dr. Bedemi B.,
obnovljern za Honorija,
uspješno su obranili grad od napada Alarikovih Gota 410
pos. Kr.
Prema tradiciji imala je B. za Dioklecijana već biskupa,
a i kršćanskih mučenika. Iza burnih događaja 476 i vla
danja Odoakra došla je pod vlast istočnih Gota, Teodo
rika i njegovih nasljednika, koji su stolovali u obližnjoj
Ravenni, iza toga pod bizantsku vlast, a 727 opustošiše jc
Langobardi. Kad je franački kralj Pipin 756, slomivši Lan
gobarde, darovao papi ravenski eksarhat, došla je B. pod
papinsku vlast. Od tada je B., kojom su upravljali »conti«,
imala nezavisan život. G . 817 poharale su B. čete Lotara L,
a kasnije Madžari. G . 1106 oslobodila se B. zavisnosti od
Ravenne, postala nezavisna država i stupila u borbu protiv
cara. Henrik V. priznaje 1122 i formalno nezavisnost bo
lonjske komune, koja je samo po imenu ostala carev feu d
te živjela nezavisno u unutrašnjim i vanjskim poslovima.
B. od tada kuje svoj novac i drži svoju vojsku. Na čelu
komune su konzuli, koje je biralo veliko vijeće. G. 1151
B. je prva od svih talijanskih gradova stavila na čelo grad
ske uprave mjesto konzula jednog potestata (podesta). 1]
njegovoj su zakletvi bili temeljni dijelovi gradskoga ustava.
Tu su početci gradskih statuta. Za primjerom B. poveli su
se i drugi gradovi.
Kao i u drugim talijanskim gradovima dolazi i u B. do
borbe između guelfa i ghibellina (v.), koji se u B. nazvaše
Geremei i Lambertazzi, prema dvjema porodicama, koje im
stajahu na čelu: Lambertazzi bijahu konzervativci, a Gere
mei demokrati. Borba između ovih dviju stranaka svršila
je protjerivanjem Lambertazzija (1274) i uzimanjem cijele
komune od strane Geremea.
Trinaesto je stoljeće najslavnije doba B. u svakom po
gledu: političkom, naučnom, socijalnom i urbanističkom.
Grad se uvelike širi, gradi se usred grada nova potestatova
palača, dižu novi gradski bedemi, grade crkve, dižu spome
nici, cvate sveučilište. Međutim, kad se 1274 Rudolf Habs
burški odrekao carskoga suvereniteta nad eksarhatom u ko
rist pape, tadašnja guelfska B. zaključi, da se sama predade
papi. Nikola III. imenuje svoga nećaka Bartola Orsinija za
legata u B. (odmah poslije 1300). Od tada pa sve do 1859
B. je pod papinskom vlašću, ali doživljava svakojakih
borba za samostalnost.
Domogavši se mnogih privilegija B. postaje poslije Rima
najvažniji grad u crkvenoj državi.
Kad je Bonaparte 1796 došao u Italiju, pristaje uza nj B.,
postaje glavni grad Cispadanske republike, zatim dio Cis
alpinske, a onda Talijanskoga kraljevstva. Bečki kongres
(1815) vratio je B. papi.
Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/54
Ova stranica nije ispravljena
