Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/44

36 BOLIVIJA (Foto Nordellskj61d) CHACOBO INDIJANC[ ustava Code Boliviano izabran za predsjednika mladi Su­ cre. Osjećajući se nesposobnim za upravu i razočaran zbog unutrašnjih borba, odrekne se i on predsjednikovanja po­ slije dvije godine. Sada počeše u B. neprestani vojnički ustanci. Njegov nasljednik Pedro Bianco bude skinut s vla­ sti poslije pet dana. Da dokrajči nemire, koji nisu pre­ stajali, promijeni kongres u Chuquisaci ustav (3. VIII. 1828) i izabere za predsjednika velikoga maršala Andresa Santa Cruz. Za njegove desetgodišnje diktature (1828-1839) vla­ dao je mir, i zemlja napreduje u svakom pogledu. I on je poput Bolivara htio stvoriti savez američkih republika, kojemu bi on bio na čelu. Zato oopadne Peru, potuče njegovu vojsku kod Cuzcoa (1835) i skine predsjednika Magarru. Do proljeća 1836 bio je cijeli Peru u njegovoj vlasti. Novim sjedinjenim državama, Boliviji i Peruu, dade Santa Cruz novi ustav, po kojemu je svaka od njih u svojoj unutrašnjoj upravi ostala autonomna. Sam se pak dade proglasiti (28. X. 1836) "protektorom« bolivijsko­ peruanske konfederacije. Ali se doskora javiše nezadovolj­ nici i u Peruu pod vodstvom Gamarre i u Boliviji pod vod­ stvom Velasca. Kad je Santa Cruz bio poražen od Gamarre 20. J . 1839 u bitci kod Yungaya, a u Boliviji kongres iza­ brao za privremenoga predsjednika Velasca, ostavi Santa Cruz Boliviju. Na to je jednoglasno izabran za predsjed­ nika general Jose Ballivian, koji se našao u ratu s Peruum. On potuče generala i peruanskog predsjednika Gamarru, koji je bio prodro 1841 u B., kod Viache (18. XI. 1841) i 1842 sklopi mir na osnovi prijašnjega stanja, t. j svaka je republika ostala za sebe. Ballivian dade B. četvrti ustav. Za njegova je predsjedništva zemlja ekonomski lijepo na­ predovala. Pobuna pod vodstvom Velasea sruši ga. Ali i Velasca (1848-49) sruši vojna pobuna pod Manuelom Izi­ dorom Belzuom. Ponovne pobune, kojih je za Belzuova predsjednikovanja (1848-55) bilo preko 50, nijesu dale ni­ kako, da se zemlja trajno smiri. Poslije jedne vojničke pobune Belzu odstupi, a predsjednikom postane njegov zet general Jorge C6rdova (1855-1857). I C6rdovu je srušila jedna pobuna, a predsjednikom je postao Jose Maria Lina­ res, koji je vladao kao diktator. Međutim C6rdova nije mirovao. On 1860 sruši Linaresa, ali se nije dugo održao, jer ga je već u siječnju 1861 srušio ustanak, a predsje­ dnikom je postao u svibnju 1862 Jose Maria de Acha. Iza njega su se redali ustanci generala, te je u to vrijeme vladala prava vojnička anarhija. Acha je mnogo radio, da podigne B.; preuredio j e upravu, pomagao poljoprivredu, veleobrt i trgovi!l'U, proveo 1862 ugovor o prijateljstvu, trgovini i brodarstvu s USA i privremeno uredio sukob sChileom, koji je bio izbio zbog salitrom i guanom bogatog pogra­ ničnog područja Mejillones. Ustanak generala Mariana Mel­ garejo 28. XII . 1864 sruši Achu. Od predsjednika (1864­ 1871) postaje Melgarejo doskora (1869) diktator. Zemlja jc za njegova predsjednikovanja imala mnogo nedaća. Morala je ustupiti chilenskim poduzećima cijelu pokrajinu Anto­ tagastu, bogatu rudnicima srebra i bakra te naslagama salitre. Melgarejo je protjeran 20. VI. 1871, a predsjedni­ kom postade Augustin Morales (1871-72), koga ubije nje­ gov nećak pukovnik La Faye. Iza Adolfa BaJliviana (1872-3) i Tomasa Friasa (1874-6) postaje predsjednikom general Hilari6n Daza (1876-79), koji je bezobzirno zlora­ bio svoju vlast i zgrtao imutak. Iako je B. bila nespremna za rat, nagovorena od Perua prekrši ugovor s Chileom iz 1874, prcma kojemu nije smjela opterećivati novim tere­ tima chilski veleobrt, i izazove t. zvo pacifički rat (1879), u kojem je uz B. bio i Peru kao saveznik. Kad su vojnici potjerali nesposobnog i kukavičkog Dazu, posta predsje­ dnik i zapovjednik vojske general Campero, koji je bio od Chilenaca poražen (1880). Tada je sklopljeno primirje (1879), koje je 1884 od predsjednika Panda (1884-88) ratificirano. Chile zadrži Antofagastu i njezin teritorij. I Peru je, poražen, sklopio mir u Limi 1883. U ovo vrijeme pada i početak sukoba između B. i Paraguaya zbog plodnog posjeda Chaco Borreal, koji obuhvata oko 300.000 km2 • Za predsjednika Campera prestaje doba neprestanih borba različnih vojnih zapovjednika, koji su često imali za sebe tek po koju četu, koja ih je izdizala i borila se s njima za vlast. Sada počinje smirenje i napredak B., i nastavlja se za Arcea (1882-92) i Mariana Baptiste (1892-96). Tada se sagradila željeznička pruga od Orura do Antofagaste, najvažnija veza između B. i inozemstva. Predsjednik Alonso srušen je već u ožujku 1899, a naslijedi ga general Jose Manuel Pando (1899-1904). Za njegova je predsjednikovanja u kratkom ratu s Brazilijom izgubila B. 70.000 četvornih milja rudnog područja, ali joj je Bra­ zilija dala novčanu odštetu. Tada je (1904) sklopila B. ugo­ vor o miru i prijateljstvu s Chileom, odrekla se definitivno primorja, a dobila pravo da u lukama Antofagasta, Arica i Molendo drži svoje državne carinarnice. Uz to se Chile obvezao, da će dovršiti bolivijski dio željezničkog spoja Arica-La Paz. Za predsjednika Ismaela Montesa (1904-1909 i 1913-1915) i Heliodora Villazona (1909-1913) B. napre­ duje. Za vrijeme svjetskoga rata (1917) prekinula je B. di­ plomatske odnose s Njemačkom. Revolucija 1920 skida ~redsjednika Guerru (1917-1920) i postavlja Baptista Saavedru. Tada oživi rad na svim granama državnoga ži­ vota; donose se socijalni zakoni, grade željeznice, stvara ratno zrakoplovstvo. Pošto je kongres poništio izbor pred­ sjednika Villanueve, koji je ostao na vlasti samo par mjese­ ci (1925), izabran je dr. Hernando Siles, kojega je srušio li­ panjski ustanak (18. VI. 1930). Njegov nasljednik Danijel Salmanca (1931-1934) daje ostavku, a vlast preuzima do novoga izbora podpredsjednik Tejada Sorzano i ostaje do 1936, kad ga sruši vojnički "pronunciamento« posade u La Pazu, a revolucionarna "junta« imenuje generala D. Toroa. Ali kad je 13. VII. 1937 general Peii.arando izveo državni udar, Toro odstupi, a naslijedi ga kao privremeni pred­ sjednik pukovnik G. Busch, koji je 3. VI. 1938 izabran za predsj ednika. Izlaz na more i granica na istoku bila su dva najvažnija pitanja, koja su zaokupljala bolivijsku vanjsku politiku poslije rješenja spora s Peruom. B. se, istina, 1904 defini­ tivno odrekla primorja, ali se nije nikada smirila s time, što je odsječena od mora. Ona je to i iznijela u Društvu naroda, a kad se 1923 držala peta panamerička konferen­ cija u Santiagu u Chileu, B. nije prisustvovala. Isticanje izlaza na more i danas je u B. na dnevnom redu. Sukob s Paraguayem zbog područja Chaco Boreal bio je spora­ zumno riješen 1887. Chaco Boreal bio je razdijeljen u tri dijela: jedan je dobila B., drugi Paraguay, a treći, srednji, predan je na arbitražu belgijskom kralju. U najnovije doba zaoštravalo se sve više pitanje Gran Chaca, ali se ipak došlo do pristanka i B. i Paraguaya na arbitražu, kad na­ jedamput u prosincu 1928 dođe do oružanog sukoba iz­ među obje zemlje. Ipak nije došlo do pravoga rata, jer su obje države primile posredovanje međunarodne konfe­ rencije američkih država u Washingtonu. G . 1932 zaoštriše se ponovno odnosi B. i Paraguaya zbog istoga pitanja. Dolazi do rata, koji potraja do 1935. U njemu B. nije imala sreće. Tada posredovanjem Argentine, Brazilije, Chi­ lea, USA i Uruguaya dođe do primirja u lipnju 1935, koje