Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/43

35 BOLIVIJA BOLIVIJA, Alocha se rudarski Corocoro (3000 stan,) , Tarija (11.950 stan.) , glavni grad istoimene pokrajine, Trinidad (7350 stan.) , Huanchaca (5000 stan.) i Tupiza (4000 stan.) . LIT.: E. Seydlilz, Handbuch der. Geographie, II. sv., Breslau 1927; A. Hellner, Grundziige der Liinderkunde, II. sv., Leipzig-Berlin 1930; H. Luffl, Lateinamerika, Leipzig 1930; F. Heiderich, Landerkunde der aussereuropaischen Erdtei/e, Berlin i Leipzig 1926; K. Sapper, Amerika, eine Ubersicht des Doppe/kontinents, 2 sv., Berlin-Leipzig 1923;W. Sie­ vers, Die Cordillerenstaaten, 1. sv ., Berlin i Leipzig 1913; E. Samhaber, Siidamerika, Hamburg 1939; A. Gavazzi, Otkrivanje zema/ja, Zagreb 1940; F. Lukas, Ekonomska geografija, 1. sv., Zagreb 1923; F. Kuhn, Die Lap/ata-Lander. u Kluleovu Handbueh der geogr. Wissensehaft, 1930; P. Denis, Amerique du sud, 2. sv. Pariz 1927, u La Blaeheovoj Geographie universelle; Hubner, Weltstatistik, Bee 1939; O. Schmieder, Liinderkunde Siidamerikas, Beč 1933; F. Dahl. Grund/agen einer ok%­ gischen Tiergeographie, l. i 2. sv .• Jena 1921-1923 . O.O. Hrvati u Boliviji. U B. živi oko 1500-2000 iseljenika Hrvata, većinom iz Dalmacije. Veće su naseobine: Orura, rudarski kraj (400), Cochabamba, voćarski kraj (250), Potosi, rudarski kraj (150), La Paz, glavni grad (oko 70), Uyuni, Sucre, Tupiza. Iseljenici se bave industrijom i trgovinom. Poznati poduzetnici grade ceste, mostove i vlasnici su rud­ nika, obrtnici, hoteljeri. Mnogi su se dovinuli većeg bogat­ stva, a većim dijelom žive u boljim prilikama. Dobar se broj doselio u domovinu i uložio kapital osobito u Splitu i Zagrebu. U Boliviji imadu iseljenici nekoliko potpornih i vatrogasnih te prosvjetnih društava. M. B. Povijest. Prije otkrića Amerike pripadao je zapadni dio Bolivije državi Inka, kojoj je bilo središte u Cuzcu u Peruu. G . 1535 došla je u ove krajeve ekspedicija Diega de Almagro, ali osvajanje započe 1538 Hernando Pi­ zarro, a nastavi njegov brat Gonzalo, uz velike borbe s urođenicima. Kad je zauzeo glavni grad Chuquisaca, Gonzalo ga obnovi. Kasnije je nazvan La Plata, a onda Sucre. Poslije toga bili su krajevi današnje B. do 1776 dio podkraljevstva Peru, a zvali su se do 1825 Gornji Peru. G. 1563 obrazovana je Real Audiencia de Charcas s gla­ vnim gradom Chuquisaca, kojoj je pripadao i Gornji Peru, bogat rudnicima srebra i žive. Uz suradnju urođenika osno­ vani su ili preuređeni još gradovi: Cbarcas (1538, kasnije zvan i La Plata, a onda Chuquisaca), Potosi (1545), La Paz (1548), Cochabamba (1570) i dr. Međutim su u zemlji na­ stale borbe među samim španjolskim osvajačima, koje su trajale oko 150 godina. One ipak nisu sprečavale napredak zemlje. G. 1552 osnovana je biskupija u Charcasu (danas Sucre), koja je 1609 podignuta na nadbiskupiju i kojoj su bile KAKTUSI KOD TUPI ZE onda podvrgnute nove biskupije u Santa Cruz de la Sierra (1605) i La Paz (1609). U 17 . st. počinju ovi krajevi razvi­ jati vlastiti kulturni život, pa je 1621 osnovano sveučilište Sv. Franje Ksavera u Chuquisaci, s pravima sveučilišta u Salamanki. Uporedo s time ide organiziranje i podupiranje trgovine i trgovaca. G. 1776 priključena je Real Audiencia de Chareas pod­ kraljevstvu Rio de La Plata. Te iste godine planuše ustanci Indijanaca i mestica protiv bijelaca, a potomak Inka, Tupac Amaru, istakne svoje nasljedno pravo. U krvavim sukobima (1780-1782) izgine oko 100.000 ljudi, a Tupac Amaru bi pogubljen. Kad su Napoleonove čete ušle u Španjolsku i kad je Na­ poleon postavio za kralja svoga brata Josipa, došlo je u B. do sukoba između članova »Audiencije« i namjesnika. Gubernator Don Ram6n Garcia Pizarro bude zatvoren (25. V. 1809), a vladu preuzme »Audiencia«. Slijedećega mje­ seca bi ustanovljena u La Pazu revolucionarna »junta«, ali je vladine čete uhapse i članove poubijaju (29. I. 1809). Kad je na to junta u Buenos Airesu poslala pomoć Gornjo­ peruancima pod generalom Balcareom i kad je ovaj uspije­ vao, proširi se ustanak po cijeloj zemlji. Ustanak se do­ skora pretvori u borbu protiv španjolskoga gospodstva. Tek poslije Bolivarove pobjede nad španjolskom vojskom kod Junina (6. VIII. 1824) i pobjede njegova zamjenika Sucrea iste godine kod Ayacucha na Andama, bio je Peru oslobođen. Sada se priključe revolucionarcima posade u gradovima Cochabamba, Santa Cruz i drugdje. Poslije ula­ ska u La Paz sazove Sucre kongres četiriju pokrajina (Chareas ili Poto si, La Paz, Cochabamba i Santa Cruz), da odluče o svojoj sudbini (9. II . 1825). Iza toga (26. V . 1825) izda Bolivar odluku, da pokrajine Gornjega Perua na gene­ ralnoj skupštini odluče o svojoj sudbini, a to da odobri peruanski kongres. U Chuquisaci sastane se 10. VII. 1825 48 predstavnika spomenutih pokrajina u narodnu skup­ štinu Gornjeg Perua i proglase punu njegovu nezavisnost od svakoga, pa i od Perua, a 13. VII. zaključe. da je Gornji Peru unitarna republika s predstavničkim sistemom. Sutradan, 14 . VII ., dadu novoj državi ime Bolivija po nje­ zinu oslobodiocu Bolivaru i zaključe, da njemu pripada eksekutivna vlast, dok bude u njoj, i da glavni grad bude Chuquisaca, kome promijeniše ime u Sucre. Prvi predsjednik nove republike, Bolivar, odrekne se sli­ jedeće godine, na što je na osnovu novog reakcionarnog