Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/38

30 BOLGARY - BOLIć znamenito tržište Bolgar (Bulgar) na Volgi, koja je otada pomakla svoje korito znatno na zapad, i glavni grad moćne države t. zvo povolških ili kamskih Bugara. Ime grada, kao i naroda, potječe od imena Volge, pa je ta veza istaknuta već u spisu popa Dukljanina iz kraja 12. st. (. . . a Volga flurnine Vulgari usque in praesentem diem vocantur; V. 21.) . Potkraj 10. st. živjelo je u B. preko 10 tisuća ljudi (u ruskim ga vrelima nazivaju Velikij gorod). Na početku 10. st. dobiva s prijelazom Bugara na islam muslimansko obilježje, ali je u njemu postojala i kolonija kršćana. Kao najveće tržište na Volgi u živom je saobraćaju s Kavka­ zom, sasanidskom Perzijom, Arapima i kršćanskim istokom. Od vremena ruske kolonizacije u gornjem Povolžju izložen je sve više napadajima Rusa; u 13. st. propada za najezde Tatara, a 1395 razara ga potpuno Timur-Lenk. Njegovu ulogu preuzima najprije Kazan, zatim Nižnij Novgorod (Gorki). Još danas svjedoče goleme ruševine i različiti na­ lazi u njima o značenju negdašnjeg emporija. Grad je bio opasan 9 km dugim bedemom, a jarak je oko njega bio dubok i do 9 m. Od preostalih se zgrada ističu dvije mu­ nare i nekoliko palača. U ruševinama su iskopali arapske, armenske i tatarske grobne natpise, novac , oružje i druge predmete. Osobitu je brigu posvetio tim ostatcima Petar Veliki; danas se nalaze u muzejima u Kazanu, Moskvi i Lenjingradu. J.š-k. BOLGl, Andrea, * Carrara 1606, t Napulj 1656, tali­ janski kipar. Učio je u Firenci, a 1626 pređe u Rim, gdje je pomagao Berniniju kod podizanja mauzoleja grofice Matilde, Kristine Švedske i na ukrašivanju c;kve sv. Petra, za koju je izradio kip sv. Jelene, jedan od četiri ogromna kipa pod kupolom (ostala tri izradili su Fiammingo, Mochi i Bernini). Poslije je u Napulju izrađivao grobnice i po­ prsja. LIT.: G. Campori, Nemorie degli seultori, architetti, pittori ... di Carrara, Modena 1873. BOLICA (Bolizza, Boličić, Bivoljičić, Grbičić) stara je i ugledna kotorska vlasteoska porodica, koja je kroz stoljeća dala velik broj zaslužnih građana svake ruke: vojnika, upravnika, biskupa, učenjaka i književnika. Evo nekoliko znatnijih: 1. Frano, živio je u 17. st. , v ršio različite službe u rodnom gradu, naročito je vodio poslove s Turcima. Ostavio je u rukopisu opis Skadarskoga sandžakata (Descrizione del Montenegro, Scutari, Antivari e Dulcigno con le loro adia­ cenze), koji se čuva u knjižnici Paravia u Zadru. LIT.: S. Ljubić. MariJana Bolice Kotoranina opis Sandžaka Skadar. skoga od g. 1614, Starine 12; .Atti« providura Franje Zena 1633-1635 i providura Jeronima Contarinija 1662-1664, sv. 1 .. u arhivu Prefekture (bivšeg namjesništva) u Zadru. 2. Ivan, s pridjevkom Bona, de Boliris, humanist, živio je u 16. st. Sačuvala se njegova latinska pjesma od 331 stiha o ljepoti Kotora i Boke, posvećena Kotoraninu Iliji Zagu­ roviću, također latinskom pjesniku. Na pjevanje su ga, veli. ponukale »ilirske« muze. Osim toga L je napisao na talijanskom biografiju bl. Ozane Kotorke, koja je poslužila S. Razziju za njegovu biografiju Vita della reverenda ... Ossanna da Caffaro (Firenca 1592). LIT.: M. Srepel u Radu 118; S. Ljubić. Dizionario biografico; S. Razzi, Appendice al/a storia di Raugia, Lucea 1595 (gdje je otisnuta i Ivanova pjesma); P. Kol.ndić, Bolićin .Zivot blažene Ozane«, Glasnik Skopskog naučnog društva, k "lj. I . 3. Ivan Antun (Zano Grbičić), rođen u drugoj polovici 17. st., vitez i junak. Vršio različite državne službe u rodnom kraju, a 1689 od mletačkih vlasti imenovan prvim upraviteljem Crne Gore u Cetinju. Odlikovao se juna­ štvom predvodeći BokeIje i Crnogorce protiv Sulejman­ paše, kad je 1692 sa 8000 ljudi napao Crnu Goru. Stoga ga spominje i narodna pjesma. LIT.: I. Ruvarac, Montenegrina, Zemun 1899; P. Garzoni, Istoria della Kepubblica di Venezia in tempo del/a Sacra Lega, Mleci 1705; šematizam pravosl. eparhije bokokotorske, 1899 i 1902; M. Dragović, Kako su postali i ko su bili guvernaduri u Crnoj Gori, Ilustrovane cetinjske novine, 1917 br. 36. 4. Ivan Frano, rođen je u drugoj polovici 16. st., iz učio pravo u Padovi, pjevao na latinskom i talijanskom jeziku. Zaslužan za Kotor, te je zauzimanjem njegovim i Marijana Buće, također učenog pravnika, došlo do tiskanja Kotor­ sko!! statuta 1616. LrT.: Starine, knj. XII.; S. Ljubić, Dizionario •.. , Gazzetta di Zara 1844 br. 46; La Dalmazia 1847 br. 13; F. M. Appendini, Memarie spet. tanti al alcuni uomini il/ustri di Cattaro, 1811. 5. Ivo (Đivo), živio je u 17. st. , bavio se javnim službama, a pjevao je nil. hrvatskom i talijanskom jeziku. U pjesmi tl počast nadbiskupu Andriji Zmajeviću (1671) ističe Zma­ jevićevu ljubav prema materinjem jeziku (»Koji je pri Tebi u slavi i dici - nad svijem pod nebi vr'jednima jezici«). Njegova velika pjesma Il S. Trifone opijeva prema legendi život kotorskog zaštitnika, a usput prošlost i ljepote Ko­ tora. Uzor mu je u mnogočem bio Torquato Tasso. LIT.: S. Ljubić, DizionarlO ...; Starine, XII.; La Dalmazia 1847 br. 13; Program C. K . Realnog i Velikog gimnaziJ'a u Kotoru za šk d 1878-79 . . ~. 6. Marijan, rodio se u drugoj polovici 16. st. , u č i o u Pa­ dovi. Kako je bio suvremenik Marinov, mnogi ih uzimaju kao jedno lice. Dobro je poznavao turske prilike, pa ga je mletačka vlada više puta upotrijebila kod pograničnih spo­ rova. Tako je nastao njegov spis Opis Sandžakata Skadar­ skoga (1614) na talijanskom jeziku, u kojem je potanko opisao kraj i ljude. Rukopis je u Marciani u Mlecima. ~IT.: La Dalmazia 1846; S. Ljubić, Dizionario biografico, Starine. knj. XII. A. Mi-ć. 7. Marin, * Kotor 1603, t Modena 27, XI . 1643, profesor retorike i latinski pjesnik. Svršio je nauke na sveučilištu II Padovi i postao svećenikom i tajnikom Ivana Agucchija, papinskog nuncija u Mlecima. Zatim se posvetio odgoju mladeži u Mlecima, dok ga nije vojvoda d'Este pozvao u Modenu (1636), gdje je bio deset godina profesor retorike u plemićkom kolegiju. Tu je bio član akademije »degli Elpomeni«. Pisao je na latinskom i talijanskom jeziku, a sastavci su mu pretežno prigodnog karaktera. N eki su mu spisi ostali u rukopisu, a tiskani su bili ovi: 1. Oratio in funere lo. Bap. Agucchii (Mleci 1632); 2. Panegyris ... in Laudem lllustriss. atq. Eccellentiss. D. Dominici MoHni (Mleci 1634); 3. Discorso accademico di M. B . GenU!' Huomo di Caffaro sopra l'Imprese (Bologna 1636); neko­ liko mu je pjesama tiskano u nedatiranoj knjizi: Caelo Receptis animis quorum ossa Pientissimus Princeps Phili­ bertus Esfensis Mutinae in Aede Capucinorum honorifice condenda curavit (Modena). LIT.: La Dahn_zia, IL -III . (1846-47); G. Valentinelli, Bibliografia della Dalmazia e del Montenegro, Zagreb 1855; S. Ljubić, Dizionario biografico; E. di Carlo, Marino Bolizza da Cattaro, Archivio storico per la Dalmazia, sv. XIV ., 571. V.S. 8. Nikola, izučio pravo u Padovi, gdje je bio 1549 rekto­ rom sveučilišta. Prilikom njegova izbora izrekao je Jeronim Piccolomini govor, koji je bio i tiskan: Oratio de laudibus Nicolai Bolizze ..., Padova 1549. LIT.: Starine 12. 9. Nikola, učeni pravnik, profesor na sveučilištu u Padovi, gdje je bio rektor 1593-94 . Tu mu je u sveučilišnoj zgradi postavljena ploča za zasluge. Prilikom izbora dužda Marina Grimanija izrekao mu je N. B . učen govor, koji je tiskan u knjizi Le gla rie immortali del Serenissimo Principe di Venetia M. G ., Mleci 1596. LIT.: La Dalmazia 1847 br. 14; Starine, knj. XII . 10. Petar, * oko 1150, bio je znamenit vojnik svoga vremena, te je više puta branio slobodu svoje zemlje, kako veli Orbini. O njem pjeva Kačić: Na glasu je kavalir Bo­ lica - od Kotora grada bijeloga (br. 127). LIT.: S. Ljubić II Starinama XII.; M. Srepel u Radu 118. A . Mi-ć. 11. Vicko, s nadimkom Kokoljić, živio je koncem 16. i početkom 17. st.; možda identičan s onim vitezom V. B. , koji je svoje viteštvo dobio u uskočkom ratu i kojemu je Bračanin Ivan Ivanišević posvetio deveti odjeljak svoje Kite cvitja razlikova. U rukopisu se sačuvao njegov Život blažene Osane u stihovima, što je versificirana biografija iste svetice prema talijanskoj biografiji S. Razzija. Nastala je valjda 1638, kad su Kotorani pokrenuli akciju za kano­ nizaciju bl. Ozane. Pjesma je posvećena Katarini Bućićki, koja je bila njegova rođakinja i poglavarica samostana sv. Pavla u Kotoru. LIT.: P. Kolendić. Bolićin »Zivot blažene Ozane«, Glasnik Skopskog naučnog društva, knj. L; tu je tiskan i tekst Vickove pjesme. V.S. BOLIĆ, Vlaho (Blaž), * Dubrovnik 21. IX . 1717, t Du­ brovnik 16. II . 1756, isusovac (od 1733) i latinski pjesnik. Svršivši humaniora u Dubrovniku, pođe u Rim, gdje 1733 stupi u isusovački red. Bio je profesor humanističkih nauka u kolegijima u Loretu, Perugiji, Livornu i Rimu, a od 1749 do 1753 predaje filozofiju u Dubrovniku. Ostavio u ruko­ pisu mnogo latinskih pjesama; neke su mu tiskane s pje­ smama rođaka Ivana Karla de Angelis (Dubrovnik 1810 i 1812), a dvije u Appendinija. Besjedu u čast vojvode de Berryja (datiranu u Gružu 22. X. 1754) unio je L M. Mati­ jašević (Mattei) u »Zibaldone«, L, 585/98 (u franjevačkoj knjižnici u Dubrovniku). U arhivu mletačko-milanske isu­ sovačke provincije u Padovi nalaze se u rukopisu njegove 64 hrvatske propovijedi. LIT.: Sommervogel Bibliotheql1e de la Compagnie de Jesus, Bruxel­ les-Pariz 1890; D. Bašić, Elugia (Vrela i prinosi, m ., 80); F. M. Appen­ dini. Notizie, II. , 150-157; Baera. Menologio, II . , 301; Ljetopis dubro­ vačkog kolegija (Vrela i prinosi, VII ., 1 34). M.V.