Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/30

BOKA KOTORSKA - BOKANIĆ

i drugi izdavači hrvatske epike. Te su pjesme često dokaz mjesnog rivalstva i ~a~panili~tičke isk~ju~ivostio ali. os~o­ vna je njihova znacajka trajno slavljenje postenja, JU­ naštva i vjernosti, bez obzira da li se u njima govori o »tvrdom Kotoru«, »plemenitom Kotoru, ili o »Perastu. sla­ vljenom«, »Perastu glasovitom« ili o kojem drugom mjestu u Boki.
Hrvatski je osjećaj u Boki Kotorskoj uvijek bio živ kod onih, koji su glavni predstavnici bokeljske kulture. Fr~ Andrija Kačić nazivao je Boku »dikom od Hrvata«. RuskI je putopisac P. A . Tolstoj g. 1698 zapisao, da su .gore Boke Kotorske )>naseljene Hrvatima«. I u drugih pisaca sačuvala su se jednaka svjedočanstva (na pr. u Nikole Nalješkovića, Mara Drage, Andrije Zmajevića, Krste Ma­ zarovića, Andrije Balovića). Veze Kotorana (-+ Kotor) s Petrom Zrinskim jesu također dokaz hrvatskog osjećaja Boke. Stoljećima baštinio se taj osjećaj s majčinim mli­ jekom, da Boka postane u novije doba, u razdoblju hrvat­ skog narodnog preporoda, žarište pokreta za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Simbol toga pokreta bila je hrvat­ ska trobojka, koja se vijala na bokeljskim brodovima u drugoj polovici 19. st. , kad se bokeljsko brodovlje na jedra bilo još jednom podiglo, noseći i narodna imena u pot­ krepu ovih težnja. P.B-c.
Bokeljska mornarica je zadruga, koja ima pisani statut iz 1463. Sredinom 15. st. organizirali su se pomorci iz Ko­ tora slično kao pripadnicI ostalih grana privrede, u po­ sebn'im staleškim zadrugama (fratelije, cehovi) radi među­ sobnog potpomaganja i čuvanja svojih interesa pod po~ro­ viteljstvom Crkve u bratovštinu pomoraca (confratermtas nau taru m) sa sijelom u crkvi sv. Nikole. Bratovštini su pripadali brodovlasnici, zapovjednici i posada brodova. ~a čelu te organizacije bili su gastaldus (langobard. gastaldIO »upravitelj«), tri prokuratora i dva sindika. U upravu .se redovito birao i lučki admiral, koji je bio državni namJe­ štenik, imenovan s početka od mletačke :,lasti, kasI!ije biran od bratovštine, a potvrđen od mletacke republIke. Povrh toga, što je podup.irala siro~~šne izne~ogle član?ve i njihove porodice, tl!; Je bratovstll:a.)~romlcala .stales~e interese uopće, upravljala brod?gradllIstIma, __ n.adzlrala IZ­ gradnju i popravak brodova, .drzala .na sklR;dlshma 'pot~ep­ štine za plovidbu i t. d . Troskove Je poknvala ubll'anJem taksa koje su brodovi plaćali, kao i ostavštinama dobro­ činit~lja. Njezina organizacija bila je najprije samo voj­ nička. Za vrijeme mira radila je na promicanju ekonom­ skoga napretka Boke Kotors~e s o~zirom na pomorsku trgovinu i plovidbu, a u ratu. Je branIla ka~ ratna mo~na­ rica zemlju. Naročito se odlIkovala u ratn~m pothvatlI~~ protiv Turaka sve do početka 19. st. , kada Je ~r~stala bitI vojnička ustanova. Odlikovala se u 16. st: u. vOJ1l'1m opera­ cijama protiv brodovlja Genove, a u bitkI kod Lepanta (1571) spasila je mletačku flotu od .sigurne propastI: B?­ keljska mornarica podigla se do vehkog ugleda, te JU Je mletačka republika nagradi.1a bro)niID:. povl~sticama. Zbo~ vojničkih i građanskih vrlIna pndomJela Je mnogo slaVI hrvatske domovine. Bokeljski je muzej pun trofeja i uspo­ mena na minulu slavu te glasovite bratovštine. U 15 . st. preuzela je mornaIica proslavu blagdana zaštitnika Kotora sv. Tripuna, koji je bio njezin zaštitnik. ~~agdan s~. ?d dolaska svečevih moći (809) slavio 3. II. UVIjek narocItIm sjajem. Velik broj stranaca u Kotoru za vrijeme toga pra­ znika i potreba održavanja reda bili su povod za ustrojenje posebne čete, koja se od početka okupljala između mor­ nara, pa je zato ta služba kasnije prešla stalno na bratov­ štinu mornara.
Ukinuće bratovštine po francuskim vlastima 1811 bolno se dojmilo pučanstva. Iako je u Boki Kotorskoj nestalo plemstva, javljala se ipak želja, da se mornarica opet okupi barem na praznik sv. Tripuna. G. 1833 vlasti su udovoljile želji naroda. ali 1849 bilo je djelovanje društva opet ukinuto i tek 1859 nanovo uspostavljeno. Bokeljska mornarica nije vište staleška organizacija pomoraca, već samo kulturno udruženje Bokelja, kojima je stalo do ču­ vanja stare tradicije. Okuplja se redovito na svečev blag­ dan i prema izmijenjenim okolnostima pruža sliku neka­ dašnjeg slavlja, kada je tijelo sv. Tripuna bilo preuzeto od grada Kotora uz osobiti obrednik (procesija, gozba i svečana igra pred katedralom).
Po starom običaju na dan 13. I . obavlja se izbor časnika pod predsjedanjem gradskog načelnika Kotora. Biraju se bojnik, dva satnika, pobočnik i časnik za svako selo, koje će u svečanostima učestvovati. Čast je admirala, koji je vrhovni zapovjednik, doživotna. Svečanost počinje 27. I. Točno u podne dječak, odjeven u odijelo mornara, nazvan »mali admiral«, l',avješćuje s terase crkve »pohvalama«  početak blagdana. Pred crkvom stoje predstavnici crkve­ nih, civilnih i vojnih vlasti. Kad mali admiral klikne mu­ čeniku sv. Tripu1l'U trokratno »slava«, zazvone crkvena zvona, glazba zasvira svečevo kolo, a na velikom koplju na terasi razvije se njegov barjak. Poslije časti u društve­ nim prostorijama svi se razilaze. Pohvale su se u prošlosti držale pred zbornom crkvom i pred katedralom i upra­ vljene su bile mučeniku i poglavici države.
Mjesto 1. II . okupljaju se sada članovi mornarice 2. n . Odjeveni u svečano odijelo i naoružani skupocjenim sta­ rinskim oružjem, kreću do kotarskog poglavarstva, gdje primaju državnu zastavu, pozdravivši je pucanjem iz pu­ šaka, zatim idu do općinskog doma, gdje primaju od načelnika gradsku zastavu, na kojoj je svečeva slika. Po­ zdraviVŠi i ovu pucanjem, vraćaju se poredani u svoje prostorije. Mornarica je prije primala državni grb i za­ stavu, a providur je u znak vlasti predao admiralu štap i svoju sablju, koju bi ovaj opasao. Od izvanrednog puno­ moćnika primala je bratovština ključeve grada Kotora, koji bi za vrijeme svečanosti ostali pohranjeni kod admirala. Tri odreda mornara zatvarala su na večer i otvarala u jutro gradska vrata. Dok su mornari noću radi održavanja reda obilazili gradom, iznosila su se iz kuća svakovrsna jela i pića, pa su noći prolazile u neprekidnom veselju. U podne bi gradski sudac priredio zajedničku gozbu pred zbornom crkvom, a drugi sudac gozbu pred katedralom idućega dana. Istoga dana poslije podne odio mornara prati sv. moći iz crkve sv. Josipa u katedralu. U 4 sata igraju mornari pred biskupom, klerom i vlastima svečevo kolo. Iza toga za vrijeme službe Božje izlažu odlični gra­ đani sv. moći na glavnom oltaru. Kađenje je prije vršilo šest plemića i šest građana, a istodobno se nosila »slavna glava« u tri ženska samostana i bolesnicima po gradu.
3. II. prije pontifikalne mise igraju mornari svoje tradi­ cionalno kolo. Poslije mise nose se po gradu svete moći u svečanom ophodu, u kojem učestvuje cijela mornarica, po­ dijeljena po starom običaju u dva dijela. Poslije podne vraćaju se sv. moći na svoja mjesta. a dan svršava kon­ certom i paljenjem umjetnih ognjeva.
Prve nedjelje iza 3. II. mornarica se opet okuplja. Po­ slije svečane službe Božje prati odio mornara »slavnu dlavu«, koja se nosi bolesnicima. Iza zajedničkog objeda ~raćaju se kotarskom poglavarstvu i općini zastave s istim počastima, s kojima su bile primljene. Posjetivši potom biskupa razilaze se mornari svojim kućama. Večer se svršava zabavom kao na dan 3. II .
LIT.: B. Poparjć. ~regled . l!0vijesti i pom;>rstva. 1932~33; Koto,. i Boka Kotorska. clancI od "se autora u NOVOJ EvropI. br. 4 . -:> .. Zagreb 1934. A. P.
BOKANIĆ, Trifun, * Pučišće 1575, i" Trogir 1609. G . 1598 odlučilo je trogirsko gradsko vijeće da nadogradi zvonik gl"adsk~ katedrale, i ta .te radnja povj~rena ID:~adom B. On nadozida na drugi, gohcki sprat zvomka trecI sprat u re· nesansnom stilu s nekim baroknim primjesama. B . se u rasporedu povede za graditeljima prvog i drugog ..sprata i vješto uskladi svoju nadogradnju s. dj~lom SVOJih p!-'et­ hodnika, izmirivši opreku kićene gotike l. renesanse . Djelo mu stoga ubrajamo među ljepše gr~dn}e dalmat~nskoga graditeljstva u ] 6. st. Ostali mu radOVI msu poznatI.