Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/25

BOJOVIć - BOKA KOTORSKA }7 BOKA KOTORSKA U 17. STOLJEćU. zije topnički časnik od 1880, glavnostožerni časnik od 189i. U ratu je sudjelovao 1876 kao pitomac Vojne Ak!!­ demije, 1877/78 kao dočasnik u topništ~u, 188.~ kao ;o.d?lk eskadrona i zamjenik glavara sto zera sumadljske divIzIje, 1912 kao glavar stožera L vojske. Poslije bitke kod Ku­ manoya postao general. U svjetskom ratu bio je ~apovjed­ nik 1. vojske te ranjen kod Šapca. Učestvovao je u bor­ bama kod Krupnja i Pecke, a na Jagodnji planini pritisnuo ga je austrougarski 16. zbor i nakon že~~okih ~orba pr,i ­ silio na uzmak. U studenom 1915 zapovIjedao cetama IZ novo priključenih krajeva u Skoplju t~ branio p~i~az~ na Kosovo iz Kačaničkog klanca. Tu se Istakao tc bIO Ime­ novan vojvodom. Pisao je stručna djela iz taktike i voj­ ničkog odgoja, napose Obrana Kosova polja 1915 godine (Beograd 1922). U ožujku 1941 imenovan je vrhovnim ,za­ povjednikom jugoslavenske vojske. Sl. P-e. BOK je izbočina sa strane na čovječjem tijelu, proizve­ dena najvećim dijelom od onoga dijela zdjeličine kosti, koji se zove bočna kost (-+ zdjelica). To je široka koso položena kost, izvaljena u stranu i zavijena u luku s udubljenjem prema unutra. Prema gornjoj strani završava slobodno grebenom, zavijenim u obliku slova S, koji na­ prijed prelazi u izbočenje, prednji bočni rt. Donji i prednji dijelovi zdjeličnih kosti (sjednjača i preponica) ne isti.ču se ni izdaleka kao gornji. Širina bokova odgovara dobnm dijelom širini zdjelice, a njezina širina zavisi od širine pojedinih dijelova, koji je sastavljaju, a to su krstača, de­ sna i lijeva zdjelična kost. U tom pogledu postoji izrazita razlika između muške i ženske zdjelice, koja sc očituje u tome, da je ženska zdjelica šira od muške. Osim toga je bočna kost kod žene više izvaljena u stranu, nego kod muškarca, pa i to pridonosi, da su bokovi kod žene širi. Izbočenju, koje proizvode bočne kosti, pridružuju se još i mekani dijelovi, mišići i potkožno masno tkivo, koji daju bokovima vanjski oblik. Uraspoređaju potkožnog masnog tkiva postoje i neke seksualne razlike. Potkožno masno tkivo se baš u tom dijelu skuplja kod žene u većoj mjeri nego kod muškarca, tako da razlike u širini bokova postaju time još veće. Prema gornjim dijelovima prelaze bokovi u slabine, a dolje se nastavljaju u bedra. Njihovu granicu prema slabinama predstavlja bočni greben zajedno s mišićima, koji se na njemu vežu. Kod dobro građenih ljudi formiraju ti mišići, zbog svoga osobitog hvatišta, izrazito izbočenje, koje se zove mekani jastuk, i koji u stvari sam ograničuje bokove prema slabinama. Vanjski kosi trbušni mišić se naime svojim jakim snopovima pre­ bacuje preko grebena, koji je sveden, i završava na nje­ govu vanjskom rubu, i zajedno s masnim tkivom, koje leži između njega, vrha grebena i unutrašnjeg kosog tr­ bušnog mišića, proizvodi navedeno izbočenje. Ovo mekano izbočenje započinje prema tome ispod grebena, prekriva ga i nastavlja se gore i natrag, gdje iščezava. Tako je bočni greben u najizbočenijem svom dijelu pokriven i dolazi do izražaja samo u slučajevima, kad mekanog ja­ stuka nema, a to je kod jako mršavih ljudi i kod nagnutog trupa u stranu. S donje je strane mekani jastuk ograničen bočnom brazdom, koja ima isti tok kao i on, dakle ni ona ne odgovara bočnom grebenu. već se ispod Hercegnovi po bakropisu Jana Blacua njega penje gore i natrag, gdje se gubi. Linija, koja označuje prijelaz slabina u ispravno formirane bokove, imat će prema tome ovaj tok: U slabinskom svom dijelu ona je ugnuta, u dijelu mekanog jastuka se izbočuje, a u području bočne brazde se ponovo nešto ugiba i na pri­ jelazu u bedra je opet izbočena. Na tipnim djelima antikne umjetnosti, kao što su Laokoon i Diorned, ta se linija može lako uočiti, jer su sve pojedinosti izvedene s najvećom točnošću. Kod žena su općenito ti prijelazi ublaženi. V.D. Bok je u vojsci lijeva ili desna strana manjeg vojničkog odreda ili velikih vojnih skupina I čitavih vojska. Bokovi su važni s taktičkog stanovišta kao i zbog osiguranja, jer su bočni udarci najpogibeljniji. Bokovi se manjih odreda osiguravaju patrolnim vodovima ili rojem, koji su u vezi sa susjednim odredima. Kod velikih vojnih jedinica, divi­ zija, zborova i vojska, osiguravaju se bokovi što jačim skupinama sviju vrsta oružja. U sadašnjem ratu njemačka vojska uvijek nastoji zaobilaženjem doći u zaleđe nepri­ jatelju, kako bi ga zaokružila i ukotlila. To se provodi i frontalnim probojem, iza kojega slijedi udarac u bok i zaokruživanje bokova. Tankovima i modernim ratnim oru­ žjem prodire se duboko u pozadinu neprijatelja i tako otklanja pogibao, koja prijeti bokovima. Sl. P-ć. BOKA KOTORSKA ('Pt~OVl"OS "oho~ starih Grka, Sinus Rhizonicus Rimljana) najljepši je zaliv Jadranskoga mora, a zbog svoje raznolikosti I divlje romantike jedan od naj­ ljepših na svijetu. Zemljopisne osobine. B. K. se sastoji od dva uzdužna zaliva: toplansko-tivatskog i risansko-kotorskog. Ovi su i međusobno i s otvorenim morem povezani uskim popre­ čnim prodorima. S otvorenog mora ulazi se u toplansko­ tivatski zaliv kroz prodor u vapnenačkom grebenu Oba­ stnik-Kobila. Širina je ovog tjesnaca u najužem dijelu 1,25 km, a najmanja dubina 28 m. U vapnenačkom grebenu Vrmač-Devesile usječene su Verige. Kroz ovaj uski tjesnac, dug 2.325 m, a širok 350 m, ulazi se iz toplansko-tivatskog u unutrašnji, risansko-kotorski, zaliv. Tjesnac su u sre­ dnjem vijeku zatvarali lancem (verigama), i po tome je dobio ime. Oba uzdužna zaliva prostiru se u pojasu fliša (lapora, pješčanika i gline), a poprečni su prodori usječeni u vapnencima. Vapnenci grebena Vrmač-Devesile nalježu na flišne naslage grbljansko-sutorinskog pojasa, dok je granica između fliša unutrašnjeg kotorsko-morinjskog po­ jasa i vapnenaca susjedne crnogorske visoravni, bar u dijelu Kotor-Orahovac, rasjed, duž koji je bilo okomitih pokreta zemi}išta. Tragovi terasa na stranama Veriga i odnos prema tek­ tonskoj građi pokazuju, da su prodori mogli postati samo riječnom erozijom. Ovaj se erozijski rad izvršio u naj­ mlađoj geološkoj prošlosti, za vrijeme diluvija, kad je morska razina bila znatno niža (preko 100 m). Dok su se niz strane Orjena nisko spuštali ledenjački jezici, a Lovćen bio prekriven debelim snježnim pokrivačem, tekla je dnom današnje B. K . rijeka, kojoj je glavni krak pritjecao iznad Risna udolinom Ledenice-Vrsno. Rijeci je prit jecala i voda, koja je postajala otapanjem snijega i leda. U otpornim vapnencima dolina bokeljske rijeke bila je klisura, a u mekšim je flišnim naslagama imala proširenja, iz kojih je