14 BOJNI BROD ENGLESKI BOJNI BROD »THE SOVEREIGN OF THE SEAS. Međutim znatnu izmjenu konstrukcije i oblika linijskoga broda i njegova dosadanjeg imena uzrokovao je početak borbe između zrna i oklopa. Umjesto prijašnjih glatkih topovskih cijevi počele su se kO!l"Struira ti izolučene, a umjesto punih zrna eksplozivna taneta, koja su imala znat no veću prodornu snagu i mogla su jače oštećivati brodske stijene. Isto tako se pO ećao djelotvorni domet topova, a zbog toga se borba vodila iz veće udaljenosti. Sve je to tražilo jače, po mogućnosti gvozdene konstrukcije brodova kao i oklop. U početku se pomagalo različnim improviza cijama; tako je dobro poznato, da je u bitki kod Visa spomenuti "Kaiser« svoju drvenu oplatu pojačao oblogom od sidrenih lanaca. N o prijašnja iskustva (iz Krimskoga rata i napose ona iz bitke kod Sinope, u kojoj su Rusi potpuno uništili drvene turske linijske brodove), tražila su i dovela do vrlo znatnih promjena u konstrukciji brodova kao i u sistematskom smještaju oklopa. Linijski brod do biva polagano naziv oklopnjača (corazzata, cuirasse, Pan zerschiH), iako se pod tim imenom u prvo vrijeme razu mijevaju i manji oklopljeni brodovi, kao na pr. oklopljene fregate. Prve oklopnjače građene su sredinom prošloga stoljeća; one su još iz drva, a oklop iz teških gvozdenih ploča pričvršćuje se vijcima na drvenu oplatu, i to duž oba boka i na visini baterija. Ipak je drvena konstrukcija morala biti ubrzo napuštena, jer novi pogon na paru, mo dernija artilerija i sve veća upotreba oklopa traže nesamo jaču konstrukciju, nego i druge brodske forme. Tako nala zimo u bitki kod Visa pokraj staroga "Kaisera« već pot puno nove tipove bojnih brodova (uz drvene oklopnjače i željezne), među kojima se naročito ističe poznati "AHon datore«, koji međutim nije postigao osobit uspjeh. Taj je bojni brQd' bio iz željeza, kao glavno naoružanje imao je dva topa od 254 mm, a oklop je poput pojasa sezao duž cijeloga broda nad vodenom linijom i pod njom. Engleski "WarrioN iz 1860 bio je također iz željeza, ali je još imao puno jedrilje, pokraj vrlo snažnog parnog stroja, koji je brodu davao brzinu od 14,5 čvorova kod deplacementa od 9200 t. Za razliku od "AHondatorea« imao je "Warrior« oklop samo duž svoje baterije, i to iz kovanog željeza u pločama jačine od oko 115 mm. "Warrior«. kao i velika većina brodova ovog razdoblja ima još svoje glavno naoružanje smješteno u baterijama na pramcu i na krmi nalazili su se samo manji topovi. Baterije su kod nekih novijih tipova podijeljene u oklo pljene kaze mate, koje doduše pružaju dovoljnu zaštitu, ali vrlo smanjuju sektore gađanja. Inače se počinju uvoditi oklopljene palube, redute, neka vrsta citadela kao i primi tivne forme sistema ćelija, koje ne propuštaju vodu. Što se tiče kazemata i baterija, već je rečeno, da su znatno smanjivale sektore gađanja, pa kako je sama zaštita bila inače dovoljna, išlo se za tim, da se pronađe bolji smještaj topova po mogućnosti u oklopljenim i pokretnim kulama, koje bi dopuštale gađanje preko oba brodska boka, i to u vrlo znatnim sektorima. Ovo se sada činilo to više mo guće, što se konačno potpuno napustilo jedriIje i kombi nirani pogon na paru i jedra, koji je inače dao rđave rezul tate u pogledu stabiliteta i doveo čak do katastrofa. Napu štanjem jedrilja postala je paluba gotovo potpuno slo bodna i brodovi znatno stabilniji, te je uklonjena svaka smetnja za novi način smještaja glavnih topova. Ovakav novi smještaj topova, u pokretnim i oklopljenim tornje vima i kulama, prvi put je ostvario švedski inžinir Ericson na američkom brodu "Monitor« za vrijeme Secesionoga rata. Poznati dvoboj između "Merrimaca« i "Monitora« pokazao je prednosti novoga sistema, i to nesamo u smje štaju artilerije, nego i u konstrukciji oklopa. Prijelaz na novi sistem bio je očit, ali ipak dosta spor. "Monitor« je bio manji brod od jedva 1200 t, građen poglavito za borbu na rijekama; njegov stabilitet je bio malen, akcioni radius i smještajne prilike vrlo skromne. Ratnim flota ma su trebali brodovi znatno veće tonaže, s brojnijom artile rijom i drugim jačim svojstvima. Bitka kod Visa pokazala je i osobitu djelotvornost napada pramcem, pa je sve to bilo razlogom, da se još dugo održao kazematni bojni brod s teškim kratkim topovima i odličnim manevarskim svoj stvima, koja su omogućavala brze okrete i upotrebu pram čanoga kljuna. Ostatke ovakvih tipova nalazimo još i da nas u formi dobro očuvanih hulkova. No ipak već u iO-tim godinama prošloga stoljeća prelaze sve važnije ratne mor narice na oklopnjače s novim sistemom, to jest Sa smješta jem glavne artilerije u tornjevima. Francuski "Ocean« iz 1868 predstavlja još jedan po~utip s miješanim smještajem glavne artilerije u tornjevima i bateriji, dok su engleski »Devastation« iz 1869 i još više talijanski "Duilio« kao i austrijski "Kronprinz Rudolf« (1887) izraziti predstavnici novoga sistema. Ovi brodovi imaju uglavnom dva tornja s po dva ili tri topa od 305 do 450 mm, deplacement od 6 do 10.000 t, strojeve od preko 6.000 KS i brzine do 16 čvorova. Srednja art ile rija od 120 do 150 mm raspoređena je u baterijama i u neke vrste reduitarna. Poglavito je oklopljena sredina broda i kule, i to novim compound oklopom iz kovanog željeza i čelika. Topovske kule odnosno tornjevi imaju hi draulički pogon, znatno se bolje okreću, a isto tako se poboljšala i brzina vatre. Pojava novog neprijatelja boj nog broda - torpeda i torpiljarke - pridonijela je pojača nju lake i srednje artilerije. Lako protutorpedno brzometno naoružanje postavlja se na palubu otvoreno i sa što 'ećim AMERI(KI BOJNI BROD »WEST VIRGINIA"
Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/22
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice