do međusobnog upliva proizvodnje i potrošnje tako, da
se ne teži samo za povećanom postojanosti, nego i za tim,
da se boje mogu što jednostavnije primjenjivati.
Po kemijskom sastavu otpada od ukupne proizvodnje
500/0 na azo-boje, 14"/0 na sumporno crnilo, 9 .4% na trife
nilmetanske i druge boje, 8 .80/0 na antracenske i boje u
močama, 70/0 na indigo, 4 .70/0 na ostale sumporne boje.
Proizvodnja boja iznosi zapravo samo manji dio ukupne
proizvodnje u velikim kemijskim poduzećima, a i narodno
gospodarsko značenje ove grane veleobrta nije baš osobito
znatno. S druge strane povisuje bojadisanje u velikoj
mjeri vrijednost tekstilne robe. Prema procjeni "Odbora
za istraživanje uvjeta proizvodnje i prodaje njemačke pri
vrede« iznosi ukupna vrijednost svjetske proizvodnje boja
oko 700 milijuna maraka; vrijednost nebojadisanih teksti
lija u svijetu cijeni se na 21 milijardu maraka, a bojadi
sanih na 20-35 milijardi maraka, što iznosi 10-140/0 od
ukupne svjetske veleobrtne proizvodnje, koja se je cije
nila 1928/29 na 225 milijarda maraka.
M.Ž.
Boje za knjigotisak, koje se upotrebljavaju kod tiska,
izrađuju se u posebnim tvornicama (kod nas: tvor
nica boja i pokosti "Chromos« d. d . ,
Zagreb-Samobor).
Tiskarske se boje sastoje od fino razdijeljene boje u svije
tloj pokosti. Kod tiska prodire u papir samo neznatan dio
pokosti; najveći dio ostaje pomiješan s bojom na površini
papira i tamo oksidira kod sušenja, pri čemu se tiskarska
boja čvrsto veže s papirom pod djelovanjem pokosti, koja
je prodrla u papir. Tiskarske se boje dijele u dvije glavne
skupine: u šarene i nešarene. U nešarene spadaju bijela i
crna boja (tiskarsko crnilo), kao i svi među njima sivi to
novi. Fino tiskarsko crnilo se sastoji od fine lanene pokosti
i najbolje čađe. Crna boja za knjige i novine izrađuje se
naprotiv od teških ulja, parafinskog ulja, kolofonija i jefti
ne čađe. Kod šarenih boja mogu se upotrijebiti samo neke
zemljane boje, kovinske boje i takve organske boje, koje
su za to podesne. Danas se najviše upotrebljavaju katran
ske boje, koje su netopive u vodi, pa se vežu s pomoću pu
nila (kaolin, aluminijski hidroksid i t. d .) .
S. H.
Uglavnom postoje tri vrsti boje za štampu u knjigo
tisku, litografiji i ofsetu, odnosno bakrotisku. Međusobno
se ove boje razlikuju svojom jakošću, gustoćom. Boja se
odabire prema kakvoći papira, predmetu koji se ima štam
pati ili kod štampanja autotipija prema gustoći mreže i
dubini jetkanja. Postoji pet temeljnih boja: crna, žuta, cr
vena, modra, bijela. Spajanjem ovih boja dobivaju se naj
različitije vrste i nijanse. U boju većinom tamnijeg tona
pnmiješa se još jedna anilinska boja, koja se s prvom samo
slabo spaja, čime se postizavaju tonski efekti.
J. K.
Postojanost boja. Organske i anorganske boje kemijski
su spojevi, koji dO'laze u promet u obliku kristalića u
prahu ili u tijestu kao fina kemijska roba. One služe za
bojadisanje tekstilnih vlakana ea, papira, kože, slame, drva,
gume, anorganskih pigmenata, ulja, masti, voskova j t. d .
Dok su kod veoma ograničenoga broja anorganskih boja,
koje se još danas upotrebljavaju, postojanosti na temelju
starih iskustava opće poznate, kod organskih, sintetički
dobivenih boja, kojima broj danomice raste, nastoji pri
mijenjena kemija provesti točnu klasifikaciju prema posto
janostima. Postojanosti njihovih obojenja izražavaju se u
brojkama, koje označuJu stupanj postojanosti, a koje su
određene prema propisima stanovitih kemijskih, odnosno
kemijsko-tekstilnih društava ili prema praktičkim isku
stvima proizvađačkih tvornica. Tako na pr. za njemačku
proizvodnju boja vrijede propisi i tipovi komisije za po
stojanosti u društvu njemačkih kemičara (Echtheitskom
mission im Vere in deutscher Chemiker), prema kojima za
postojanost obojenja prema svijetlu postoji skala od 8, a
za sve druge postojanosti skala od 5 brojeva.
Kako postojanosti ovise u različnim omjerima i o jačini
obojenja, to se kod postojanosti obojenja prema svijetlu,
koje je najvažnije, u najnovije vrijeme ova skala proširila
tako, da se postojanost označuje uz određenu jačinu obo
jenja (Richttyp) i za 2 slabija obojenja ('/3, 116 Richttyp).
U tu svrhu izrađena je za sve vrsti tekstilnih vlakanaca
(do sada uglavnom za pamuk i vunu) posebna skala PQ
moćnih tipova obojenja, prema kojoj se određuje normalni
tip jačine.
Tekstilni veleobrt kao glavni potrošač boja dobivenih iz
katrana kamenog ugljena razlikuje uglavnom postojanosti,
koje su potrebne u proizvodnji, od onih, koje su potrebne
kod potrošnje tekstilne robe.
Kao glavne postojanosti, potrebne kod proizvodnje,
označujemo: postojanost prema vodi, kod pranja, kod
kuhanja sa sodom, kod kuhanja pod tlakom, kod bije
ljenja s klorom, kod bijeljenja s vodlkovirn super oksidom,
kod merceriziranja, karboniziranja, valjanja, gladčanja,
prebojadisavanja i t. d. ,
a kao postojanosti potrebne ili
poželjne kod potrošnje: postojanost prema vodi, alka li jama
(ulične prašine), trljanju, znojenju, morskoj vodi i t. d .
Na drugim područjima izvan tekstilnog veleobrta, na pr.
kod upotrebe u veleobrtu uljenih boja i lakuva, dolaze u
obzir i postojanosti prema lanenom ulju, prema prema
zivanju i t. d.
Današnja nastojanja proizvodnje organskih boja iz ka
trana kamenog ugljena idu za tim, da se na tržište donose
proizvodi sa što većim postojanostima, koje su danas često
premašile postojanosti najpostojanijih prirodnih boja, a
da se proizvodima, koji se od posljednjih desetljeća pro
šlog stoljeća upotrebljavaju u velikoj mjeri, dadu što to.:
nije karakteristike postojanosti, kako bi ih veleobrt mogao
najpnkladnije izabrati za upotrebu.
M. V-ć.
APARAT ZA BOJENJE KRI2NIH KALEMOVA
Bojenje tekstilne robe je postupak, kojim se tekstilna
vlakna tako mijenjaju, da reflektiraju samo jedan dio
bijelog svijetla i oko onda vidi karakteristične boje. Ova
se promjena postizava tako, da se na vlaknu fiksiraju
tvari, koje reflektiraju samo jedan dio bijeloga svijetla;
to su boje. Samo fiksiranje boja na celuloznom vlaknu je
fizikalno-kemijski proces: adsorpcJja molekula boje na
telulozi, a na animalnom vlaknu kemijski spoj bjelančevine
vlakna i molekula boje. Prema vrsti tekstilnog vlakna, t. j.
prema tome, da li dolaze u obzir vegetabiIna vlakna, koja
su sagrađena od celuloze, ili animaina vlakna, koja sači
njava bjelančevina keratin , imamo i različite postupke
bojenja, odnosno različite vrste boja. Bojenje se izvodi u
vodenim otopinama ili suspenzijama boje tako, da se vla
kna ulažu u otopinu i tu gibaju, da boja može jednoliko
prijeći iz otopine na vlakno. Proces se može izvoditi i tako,
da roba miruje, a tekućina se giba.
Kod bojenja celulozmh vlakna (pamuka, lana, umjetne
svile) dolaze u obzir ove skupine boja:
1. Supstantivne boje. One su topive u vodi i imaju
direktan afinitet prema celulozi. Boji se u neutralnoj ili
slabo alkalnoj kupki uz dodatak kuhinjske ili Glaube
rove soli i sode, blizu temperature vrenja. Stalnost na
vlaknu im je dosta malena, naročito kod pranja; neke
od njih su dosta stalne prema svijetlu (Sisius boje).
2. Bazične boje nemaju direktnog afiniteta prema celu
lozi, pa se njima može bojiti samo posredstvom močila
(tanin, katanol). Roba se namače u močilu (tanin, fiksiran
sa bljuvaćom sriježi - kalijev stibilotartarat) i nakon toga
boji u neutralnoj ili slabo kiseloj kupki uz dodatak octene
kiseline. Te sc boje odlikuju osobitom živošću i jasnoćom,
ali im je stalnost prema pranju i svijetlu, a osobito prema
trenju vrlo malena.
3. Boje na močila ili alizarinske boje nemaju također
direktnog afiniteta prema celulozi, nego se bojadišu po
sredstvom močila i to aluminijevih i kalcijevih soli. Moči
se uz dodatak sulfuriranih ulja i boji se u suspenziji ali
zarina. Veoma su stalne prema svijetlu i pranju, ali je
skala tonova veoma ograničena.
4. Sumporne boje su netopive u vodi, pa se redukcijom
u alkalnoj kupki uz dodatak natrijeva sulfida moraju pre
vesti u topivu formu. Njima se boji u alkalnoj kupki uz
