98 BOSANČICA Dl.Dodatak. . -Bosan-sha .A .z6u-Jrva. t {~j I(,( Au.4:opisna J.J,3. J,;J).7,~ . . H,II/fI tp,!!,;'; 1,#ti t
- E~..r ...
J.1f- lt$ ,tj~ lt-, -# .. (c..,ce1Ir.. ~ n 1j~1)ljl:lc/{J"f{~ a ~. "b, lJ/tJ 6'; bl,r .ll . . . 6!6' •. J .IT, #,J.A /l, JZ, z;(; o .D,0, V r 1;)1 (JI IV, fl,j? " . t -Ar,teli )-, f,f t , .-tl t t,f,td t t,<:, . ~,)t.• . ~,~,-t,* Z )( "Ika ....r .. . knji" k K if { e T o CP x qr ':l V,Y .lU 1 IdM Hli O() ft II Pf A 14,"1 I'(,t ""'~'f,. ~, ,!ff t vt"- Jr, ,J{ 7" I ( CtC .• (,<.,( . Cr S ft ,-rrr -rtr, rrr . TTr, .., . t f,Y. {>I t·· .1,./t .. f . f • o • J;'ualJ r, ~ . 0 >eX?:f ~, ~'~t.f . · lx.X· i &.l w, eJ .... C....J W o . ~t 'f'rL .!f' -:t . tf· }~ '-S')J ... 'f'Y'Y'1'If. y,y e lf,)/',{"- 1 .',., . . ... ", l,4 )1/' Ć j lia je ju ,lo$ !,ps t4 .y f1jf. ~.. )' 61 •. y . 6 -Ii ,.". w:f .lu,~,(ll" . .JJ.) ~ {(ska"l'It. Knjtg e T + x w v ABECEDA BOSANčICE
Iz knjige I. Berčiča Bukvar staroslovenskoga jezika. Prag 1862
se glagoljice postepeno stvoriše od staroslavenske ćirilice posebno pismo - bosančicu. Kako naši bosanski muslimani nemaju svoje samostalne vjerske organizacije, pišu ili za hrvatski jezik prerađenim arapskim pismom, koje nema svoga duktusa, ili pismom svojih pradjedova - bosančicom. Svoju povijest ima i bosančica, koja tu i tamo - i u različito doba - ima elemenata starijih pisama (ćirilice, glagoljice i latinice), dok napokon nije nastalo posebno pismo, koje ćirilovac ne umije čitati. Pismo (i ortografija) je u Srba drukčije negoli u Bosni, gdje slova i (iže), jery, e (jat) mogu označivati samo glas i, i to zato, što je u ikavaca (Bosanaca) glas e prešao u i, i što je nestalo razlike izn.. eđu jery i i. U srpskoj se ćirilici pišu ta tri slova svako za svoj glas. Kako glagoljica nije nastala za potrebe hrvatskoga je zika, u njoj nema znaka za glas j. Budući da je u ikavaca (Bosanaca) e = i, to su naši Bosanci upotrijebili slovo e za oznaku glasa j, kad se e nalazi pored kojeg vokala, na pr. eedan (= jedan), gospoea (= gospoja), diek (= dijak). Ali ima i ovakvo pisanje: svoe (= svoje), t. j. sa e (= je) »po glagoljskoj tradiciji« (Lj. Stojanović). Bosančica je u svom kurzivnom obliku za J (lj), Ti (nj) pošla svojim putem stavljajući, prema talijanskom gl (na pr. egli = eli) i gn (benigno = benino) znak ~ = đ pred I odnosno n. Oni su i inače oponašali talijanski pravopis. U bosanskom se pismu nadalje slovo e upotrebljava opet kao u glagoljici - u značenju srpskoćirilskoga JiA (na pr. Ostoe = Ostoja). U ćirilici (staroslavenskoj) nema znaka za glas d, već samo g. dok glagoljica ima poseban znak (đerv, jerv), kao što ga ima i bosančica, koji dolazi doduše u početku i u Srba (u Miroslavljevu i Vukan ovu evanđelju), ali ga nestaje, čim su se Srbi posve priklonili grčkom duhu, jer je i samo stvaranje ćirilice (u Simeono voj Bugarskoj) na štetu glagoljice koncesija grčkom duhu. Taj znak, koji je za bosančicu najkarakterističniji (za d ili j dolazi već u ispravi Kulina bana), nije u ćirilici kod Srba nikad označivao glas ć. Kako u jeziku Ćirila i Metodija nema glasa Ć. nema u glagoljici ni slova Ć, već njemu odgovara glas št (nošt = noć, opšti = opći, sveštenik = svećenik). Zato se glas ć u ćirilici piše znakom št, a kasnije se za nj - u razli čitim krajevima - uzima k (na pr. nOMOKL = pomoć). I ortografija se u Bosni razlikuje od srpske: u Bosni ortografija ostaje ista, dok se u Srbiji pod utjecajem bu garske pravopisne reforme (u drugoj polovici 14. st.), koja ne zahvata Bosne, mijenja. I brojčana vrijednost je.ponešto drukčija od srpske, jer se za 1000 upotrebljava Y kao u gla goljici, a za 90 nije srpsko <;, već grčko koppa. U ćirilici ima nad slovima sva sila akcenata ili kvačica, dok toga u bosančici nema, što će biti tradicija glagoljaške škole, jer je poznato, da i najstariji glagoljski rukopisi hrvatskoga razreda ništa ne znadu o suvišnim znacima nad vokalima (Jagić). S druge strane ima mnoštvo ligatura, a to je prema latinskoj grafici; nadalje se zapadnjački utjecaj vidi i u oponašanju gotice. U Bosni (Dubrovniku i južnoj Dalmaciji s nekim oto cima) pismo je - za razliku od istočnih krajeva - nagnuto na desno, a crte slova produžene su prema gore i dolje; i slova današnje latinice stoje između četiri crte. Ustavno pismo upotrebljavaju od ]2. do 15. st. bogumili i katolici; ono je i lapidarno na nadgrobnim spomenicima (stećcima); kurziv se javlja još prije dolaska Turaka, njime bosanski fratri štampaju svoje knjige.
