Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/104

Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

96 BORSIG - BORYSLAW BORSIG, Johann Friedrich August, * Breslau 1804, t Ber ­ lin 1854. Industrijalac i osnivač poznatih tvornica strojeva i lokomotiva. Prvobitno izučio tesarski obrt, ali se kasnije posvetio mašinskoj struci. Bio je neko vrijeme upravitelj jedne berlinske ljevaonice željeza, a 1837 osniva vlastitu tvornicu strojeva u Berlinu, koja je izradila prvu loko­ motivu 1841. Od 1847 imalo je poduzeće i vlastitu željezaru kao i rudnike ugljena. Njegov sin Albert znatno proširuje poduzeće osnivanjem novih tvornica i ugljenokopa u Sle ­ skoj. G . 1898 sagrađena je današnja Borsigova tvornica lokomotiva u Tegelu kraj Berlina. J. H. BORSKI RUDNIK, rudnik bakra blizu sela Bora u Ti­ močkoj Krajini (istočna Srbija). Rudnik je otkriven 1903. Bio je vlasništvo beogradskog industrijalca Đorđa Weiferta, koji je prepustio povlasticu Hlijali skupine Banque de Mi ­ rabeau, stupivši u to poduzeće kao upravni savjetnik zajedno sa svojim suradnikom Ferdinandom Gramber­ gom. G . 1904 osnovalo se francusko društvo rudnika Bor i počelo pripravama za vađenje rude. Bakarne rude razvile su se po širokom pojasu andezita u smjeru SJ od Dunava prema Nišavi. Rude se vade u kraju Cuka Dulkana i Tilva Mika, a glavna je ruda, iz koje se istaljuje bakar, bakronosni pirit sa 2-8% (poprečno 5% bakra). Proizvodnja sirova bakra u Boru iznosila je: 1930 24.463 tone 1935 39.000 tona 1931 24.351 1936 39.400 1932 30.159 1937 39.410 1933 40.318 1938 41.993 1934 44.370 " 1939 41.658 " LIT.: Bor, Rudarski Zbornik, 1. , 11 3. F. T. BORSOS, J6zsef, * Vesprim 20. XII. 1821 , t Budimpešta 19. VIII . 1883 , madžarski slikar. Učio je u bečkoj akade­ miji kod Kupelwiesera i Waldmiillera. Slikao je portrete istaknutih madžarskih aristokratskih ličnosti najprije u Beču, a poslije u Budimpešti. Oko sredine stoljeća cijenili su ga i kao najboljeg slikara madžarskih građanskih genre­ slika. Znatnija se njegova djela nalaze u budimpeštanskim javnim i privatnim zbirkama. LIT.: Thieme-Beeker, ALBK, IV., Leipzig 1910. A. Seh. BORST, Max, * 1869 u Wiirzburgu, gdje je postao docent i izvanredni profesor. Kao redovni profesor opće patologije i patološke anatomije služi u G6ttingenu, Wiirz­ burgu i Miinchenu. G . 1902 izdao svoje kapitalno djelo Die Lehre von den Geschwiilsten, u kome se prvi put daje sistematski i skupni opis svih dotada poznatih tu­ mora. Kasnije napisao udžbenik patološke histologije i opću patologiju opasnih oteklina. Istakao se radom na području regeneracije i tumora. S. S. BORSTALSKI SUSTAV. Borstal je ime sela u grofoviji Kent u Engleskoj blizu Rochestera. Tu su u staroj kaznio­ nici počeli oko 1902 postupati s mlađahnim zločincima iz ­ među 16 i 20 godina na poseban način, iz kojega se razvio t. zvo borstalski sustav, uzakonjen 1908 sa Prevention of Crime Act. Kao osnivač tog sustava navodi se Sir E. Rug ­ gIes Brise. Radi se o odgojnom sustavu, koji vodi računa o duševnim, tjele~nim i moralnim svojstvima pojedinca. Njegov uspjeh tijesno je povezan s ličnošću njegovih no ­ silaca, upravnog osoblja i načina organizacije rada. Kako se kao osnovna načela toga sustava navode ljubav, sloboda i samouprava, to se njegov uspjeh (650/0 pitomaca tako vo­ đenih ustanova izliječeno je zauvijek od zločina) sastoji u duševnom i društvenom surađivanju, u međusobnom odgajanju i usavršivanju odgojitelja i odgajanih. To bi bio jedini mogući način, da se izađe iz kobnog kruga zlo ­ činstvo-kazna. Sudbina zločinca (sustav vodi računa samo o teškim zločincima) položena je u njegove ruke i u ruke njegovih prijatelja. Usvojeno je načelo, da se pojedinac najlakše popravlja u dodiru sa društvom, a ne izoliranjem od društva i u dodiru sa zločincima. Zapravo se tu ne radi ot popravljanju, nego o preporođivanju. LIT.: S. Barman, The English Borstal System, London 1934. S. F -k. BORSe, rusko narodno jelo, koje se priređuje iz svje­ žega mesa i različitoga zelenja (luka, mrkve, cikle i zelja). Sve se to kuha u vodi, a kuhano zakiseli sokom od limuna ili vinskim octom. S. B. BORSTNIK, Ignjat, * Crklje (Slovenija) 6. VI . 1859 , t Ljubljana 23. IX. 1919 , glumac. Glumu je učio u Beču. U Ljubljani nastupio prvi put 1883, a 1886 postao redatelj. G. 1894 prešao u Zagreb, gdje je snažnom realističkom glu ­ mom postepeno zauzeo prvo mjesto u tadašnjem moder­ nom repertoaru (Hauptmann, Ibsen. Strindberg). U mla­ dosti igrao mnogo u klasici, a kasnije postade uz M. Dimi­ trijevića i D. Freudenreicha prvak našeg kazališta; oni su realističkim stilom i prirodnošću potisnuli patetiku stare deklamatorske glume. Uz snažan talenat bio je vanredno savjestan u studiju i izrađivanju uloga. G. 1918 ostavio je Zagreb i prešao u Ljubljanu. Bavio se i književnošću te Je na slovenskom pisao pjesme i drame: Otok in struga, Igrokaz u 4 čina, 1888; Ni moj ukus, šala u 1 činu, 1891; Stari Ilija, igrokaz u 3 čina, 1890. S njemačkog je preveo na slovenski 8 kazališnih djela. S. B. BORšTNIK-ZVONARJEVA, Sofija, * Ljubljana 15. V. 1868, dramska glumica, supruga Ignjata B. Debitirala u Ljubljani 1882, zatim učila glumu u Pragu, a po povratku u Ljubljanu glumi ondje do 1894. Te je godine sa supru­ gom angažirana u Zagrebu. Poslije toga glumi u Beogradu, So.fiji: a u posljednje vrijeme opet u Ljubljani. Smatra se najvecom slovenskom tragetkinjom. Najvažnije uloge: Anti­ gona, Dezdemona, Fedora, Marija Stuart, Nora, Veronika Desinićka. S. B. BORT, vrsta dimajanta, koji se razvio u obliku providnih kuglica, koje su sastavljene od radijaino poredanih vla ­ kanaea. F. T. BORTNJANSKIJ, Dimitrij Stepanovič, * Goluhov (gub. Cernigov) 1751, t Petrograd 1825, znameniti skladatelj ruskih crkvenih kompozicija. Glazbu je učio najprije u Petrogradu u Galuppija, a poslije kod istoga učitelja u Veneciji. Zbog studija je posjetio još i Bolognu, Rim i Napulj. U Italiji je skladao dvije talijanske opere, izve ­ dene u Veneciji i Modeni. G . 1779 vraća se u Rusiju, gdje se zanima najvećma crkvenom glazbom. G. 1796 postavljen je za ravnatelja dvorskoga crkvenog pjevačkog zbora, te mu je povjereno, da bira i odobrava skladbe, određene za bogoslužje. Skupno izdanje njegovih crkvenih skladba uredio je Cajkovski u izdanju naklade Jiirgensona (10 sve­ zaka). Tu ima 9 troglasnih skladba, među njima 1 liturgija, 29 četveroglasnih liturgijskih popjevaka, više skladba za dva zbora, među njima hvalospjevi, znameniti duhovni ~oncerti, himne i molitve. Od svjetovnih skladba vrijedno je spomenuti još 3 opere (na talijanske i francuske tek­ stove), 1 simfoniju, komornu glazbu, klavirske sonate arije i t. d. B. Š. ' . BORTNYIK, Sandor, * 1893, madžarski slikar. Za vri­ jeme sv<?je djelatnosti u Njemačkoj (Weimar) radio je u duhu najmodernijih stilskih nastojanja, te njegovi neopri­ mitivni, konstruktivistički radovi svjedoče, da ima izvrsno razvijen osjećaj za kompoziciju. U novijim se radovima vraća prikazivanju motiva iz života, te su mu ove slike pune izražajne i slikarske snage. Plakatima i dekorativnim radovima zauzima vidno mjesto u današnjem umjetničkom stvaranju Budimpešte. J. G-r. BORUT, knez slovenske Karantanije. Pod njegovim su yodstvom Slovenci u Karantaniji nešto prije 743, kad su Ih počeli napadati A vari, molili Bavarce za pomoć. Ti su došli, pobijedili Avare i podložili karantanske Slovence. Time je bilo uvedeno političko i doskora iza toga i crkveno pripojenje Karantanije Bavarskoj, odnosno franačkoj državi i Zapadu. Među taocima, koje su tom prilikom odveli Bavarci, bio je i njegov sin Gorazd; on je na očevu molbu primio kršćansku vjeru i odgoj, a jednako i nećak mu Hotimir. Nakon njegove smrti (najraniji mogući da ­ tum 749, najkasniji potkraj 751) postao je knezom karan­ tanskih Slovenaca Gorazd, koji je umro treće godine nakon nastupa vlade, a iza njega Hotimir. M. K-s. BORUTH, Andor, * 1873, madžarski slikar. Učio je u Nj~mačk?j, Francuskoj i Španjolskoj. Svojim portretima, kOji odaju duboku duševnost, kao i nabožnim religioznim slikama stekao je mnoga odlikovanja i priznanja. J. G-r. BORY, Jeno, * 1879, madžarski kipar i graditelj; profe­ sor visoke škol'e za likovnu umjetnost; autor mnogih izvr­ snih spomenika. J. G-r. BORYSLAW, grad u srednjoj Galiciji, pripada općini Drohobycz, ima 45.000 duša, Poljaka, Rusina i 2idova. Leži na malom pritoku Dnjestra, a na sjevernom poda1l'ku Karpata, koji se zove Crni Les. U blizini su vrela nafte, koja daju godišnje 500.000 t nafte, više nego igdje u Evro­ pi. Ondje ima i ozokerita, koji ispunja pećinske pukotine, ali dobivanje opada. Pod konac 19. st. bila su neznatna rusinska sela, gdje se danas dižu nizovi visokih zdenaca nad vrelima nafte. M. S.