Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/101

93 BOROVINIĆI - BOROVO LIT.: C. Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici, GLZM XXIII., Sara­ jevo 1911; S. Bašagić. Znameniti Hrvati BoJnjaci i Hercegovci u Turskoj c.revini. Zagreb 1931; Gl. Elezović. Turski spomenici. L. 1 ., Zbornik za istočnjačku istor. i knjiž. građu, L, 1., Beograd 1940; Enzyklopaedie des Islam, s. v. Sinan Pascha, IV.; V. Skarić, Stara bosanska vlastela u današnjoj toponomastici, Gl. geogr. dr. 7-8, Beograd 1922. J . S -k. BOROVKE U širem smislu (Pinaceae ili Abietaceae) predstavljaju posebnu porodicu četinjača, kojoj pripada među ostalim najveći dio našega domaćeg crnogoričnog drveća, kao što je bor, smreka, jela i ariš. Stablo je kod svih pripadnika ove porodice monopodijaino razgranjeno, te se najvećim dijelom odlikuje vrlo pravilnim uzrastom. Kod bora, ariša, cedra i paariša jasno su razlučeni ogranci stabla u duge i kratke izdanke, dok su kod jele, smreke, čuge, pačuge i dr. svi izdanci jednako dugi. Nasuprot svim domaćim predstavnicima srodne porodice čempresovki odlikuje se porodica borovki izmjenitim po­ ređajem četina. Ove su kod svih naših zimzelenih pred­ stavnika građene kseromorfno, te žive 5-9 godina, dok su kod ariša mekane i nježne, te otpadaju svake jeseni. Nasuprot porodici tisovki odlikuje se porodica borovki u prvom redu građom svojih - najvećim dijelom jedno­ domnih - cvjetova, a naročito tvorborn t. zvo šišarica ili češera. Muški su cvjetovi razvijeni u obliku resa. Oni se sastoje iz mnogobrojnih izmjenito poredanih ljuskastih prašničkih listova (prašnika), koji na donjoj strani nose peludnice, i to kod svih predstavnika iz naše flore samo po 2, a kod nekih stranih rodova i po više njih (5-19). Pelu­ dna zrna imaju često po 2 postrana zračna mjehurića, koja im omogućuju lebdenje u zraku. Pri razvoju ženskih cvjetova pojave se na razmjerno dugoj cvjetnoj osi najprije mnogobrojni, izmjenito pore­ dani, neplodni ljuskasti listovi, koji se nazivaju pokrovne ljuske. U pazušcu svake od njih razvije se nešto kasnije po jedna t. zvo plodna ljuska, koja je s pokrovnom više ili manje srasla, a nosi na dnu svoje gornje strane po 1-2 unatrag okrenuta sjemena zametka, svaki s jednim velikim integumentom. Plodne ljuske rastu uvijek vrlo snažno, tako da svojom veličinom i debljinom obično na koncu znatno nadmašuju nježne pokrovne ljuske, i ako su se počele ra­ zvijati kasnije od njih. Tako se razvije napokon češer, koji je kod porodice borovki izgrađen uglavnom od mnogo­ brojnih spiralno poredanih plodnih ljusaka. Prvobitne po­ krovne ljuske nemaju naprotiv na odraslom češeru kod većine predstavnika nikakva većega značenja. Kod bora zakržljaju dapače posvema, dok na pr. kod jele (i još kod nekih rodova) rastu i one usporedno s razvojem plodnih ljusaka, tako da na zre­ lom češeru proviruju na površinu. Morfologijsko je tu­ mačenje češera kod por. borovki jedan od najte­ žih problema suvreme­ ne sistematske botani­ ke. U središtu problema stoji pitanje: što za­ pravo predstavljaju plo­ dne, a što pokrovne ljuske češera? S obzi­ rom na to pitanje po­ dijeljeni su suvremeni botaničari u dva glavna suprotna tabora. Jedni smatraju svaku pojedi. BOROVKE: Peludno zrno bora (l); plodne nu pokrovnu i njoj pri­ i pokrovne ljuske jele s obje strane (2a i padnu plodnu ljusku b); prašnik i plodna ljuska bora s dva sje­ mena zametka (3a i b); sjemenka bora (4) dvjema dijelovima je­ dnoga jedinog plodni­ čkog, a sam češer u cijelosti jednim jedinim ženskim cvi­ jetom; po mišljenju drugih botaničara ima se svaka poje­ dina pokrovna ljuska smatrati posebnim zaliskom (brak­ tejom), a njoj pripadna plodna ljuska jednostavnim, redu­ ciranim ženskim cvijetom. Po tome shvaćanju ne pred­ stavlja dakle češer jedan jedini cvijet, već skupinu od mnogo, vrlo reduciranih, ženskih cvjetova, t. j . čitav cvat. Oprašivanje se vrši s pomoću vjetra. Pri tome dospijeva peludno zrno izravno umikropilu sjemenog zametka, koja u tu svrhu izlučuje kapljicu naročite tekućine. Značajno je, da sama oplodnja nastupa i ovdje - kao što uostalom i kod svih drugih četinjača - tek razmjerno vrlo kasno nakon izvršenog oprašivanja, kod bora na pr. čak tek na­ kon 1 godine. Kroz čitavo to vrijeme ostaje peludno zrno BOROVNICA zatvoreno umikropili sjemenog zametka, u kojem se za­ pravo istom sada počinje razvijati primarni endosperm s arhegonijima. Nakon izvršene oplodnje razvijaju se iz sjemenih zame­ taka sjemenke, koje u zrelom stanju imaju najčešće naro­ čita kožasta krila, da bi ih vjetar lakše raznosio. U isto vrijeme mijenja i sam češer svoj prvobitni lik: njegove plodne ljuske otvrdnu, odrvene i postanu smeđe. Kod ve­ ćine pripadnika naše flore okrene se češer vrhom prema dolje. Iz tako otoboljenog plodnog češera ispadaju poste­ peno zrele sjemenke, dok napokon i on sam ne spadne s drveta. Jedino kod jele i cedra zadržava češer i u zrelom stanju svoj uspravni položaj; no zato ovdje zajedno sa sjemenkama otpadaju s badrljice i same ljuske, otkidajući se jedna za drugom od vrha prema dnu češera. Porodicu borovki, shvaćenu u širem smislu, možemo razdijeliti u 2 prilično različne podporodice: a) araukarije (Araucarieae). Kod njih imaju prašnici po 5-19 peludnica, peludna zrna nemaju zračnih mjehurića, a svaka plodna ljuska ima samo jedan sjemeni zametak. Ovamo idu rodovi Agathis i araukarija; b) jele (Abieteae). Kod ovih rodova imaju prašnici po 2 peludnice, peludna zrna imaju zračne mjehuriće, a svaki plodni list nosi po 2 sjemena zametka. Ovamo pripadaju svi ostali spomenuti rodovi. S. H-ć. BOROVNICA, Vaccinium Myrtillus L. (por. vrijesnjače). Raste zadružno kao višegodišnji niski irazgranjeni grmić s malim i široko ovalnim ljetnim listovima. Iz poje­ dinačnih, cjevasto-zvoncastih i blijedoružičastih cvjetova nastaju modrocrne sočne bobe. Nastava šume i vrištine hladnijih krajeva Evrope, Azije i sjev. Amerike. U brd­ skom i planinskom području Hrvatske vrlo je česta te čini glavni dio niskog rašća u mnogim planinskim šumama, najčešće u šumi smreke i običnog bora, u klekovini, ali i u šumi kestena i hrasta. Razvija se najbolje na kiseloj podlozi, gdje nema vapna, a na vapnenoj se podlozi javlja istom onda, kad je ona dubljim slojem kiselkastog tla prekrivena. Zbog sadržaja trijeslovina i drugih tvari služe listovi - Folia Myrtilli - kao lijek protiv proljeva, upale crijeva, kašlja, šećerne bolesti (mirtilin kao vegeta­ bilni insulin i sL). Vrlo su zdrave i ljekovite bobe (djeluje modro mastilo): kod hemoroida, različitih upala, neuredne stolice i t. d. - Od preko 200 vrsta roda Vaccinium, koje su velikim dijelom vezane na jugoistočnu Aziju, Sjevernu Ameriku i druge izvanevropske zemlje, u našim planinskim krajevima dolaze još samo: V. Vitis Idaea L. (-+ brusnica) i V. uliginosum L. Posljednja se vrsta razlikuje od borovnice zaobljenim dijelovima stabljike, nešto višim rastom i užim obrnuto jajastim listovima. Raste u crnogoričnim šu- mama i na planinskim vrištinama. F.K-n. BOROVNICA, željeznička stanica na južnom rubu Lju­ bljanskog Barja (bara, močvara) s velikim vijaduktom od opeka (500 m dug, 40 visok na 25 svodova odozgo i 22 odozdo). . J. R. BOROVO, selo u Srijemu, vukovarski kotar, nalazi se neposredno uz Dunav; ima preko 2000, a sa stanovnicima