32
Kao što košuta traži potoke, tako duša moja traži
tebe, gospodine ... Čuj, Bože, viku moju ... Nož uroni u njegova prsa. Žreci ga okruniše vijencem od klasa, baciše ga na žrtvenik. Od kraja zemlje vičem tebi. Izvedi me na goru, go
spodine ... ču se još jednom iz plamena. Gloginja dade znak, a Jarula skoči u gomilu.
Divlje, pomamno kolo zavrti se oko žrtvenika ; zaori klicanje popraćeno lupom nogu i kreštanjem galebova, koji se na jata vraćahu sa pučine.
IX.
Sunce je tonulo u more na dalekome zapadu. Arkun je već ležao u mraku, samo se gornji dio najviše drvene kule
crvenio iznad nasipa u posljednjim zrakama sunčanim . Vjernici su se sada gostili na arkunskome žalu. Sjedili su uz pune stolove, plesali oko plamenova, udarali u glaz bala, pjevali i klicali. Ludo, divlje veselje bijaše spopalo go milu , koja je osjećala, da je velika žrtva razveselila
božanstvo i digla s njega svaku srdžbu i zlovolju. Kralj Te tislav i žrec Gloginja sjedili su pred vratima hrama s naj starijim Rancima. Brojili su ladje ranskih luka i ratnike ran skih sela i gradova. Dogovarali su se, kada i kako će udariti doskora na Dance : valja opljačkati žalove danskih otoka i osloboditi taoca Jaromira. Valdemar će otploviti u zemlju
fjordâ, a oni će iznenada nahrupiti... Momci i djevojke išli su u povorkama i u hrpama po svetom gradu kličući i pjevajući, pjani od sunca ljetnoga, od mladosti i vina .
Čitav je Arkun odjekivao usklicima i pjesmama, dok se prvi mrak penjao uz visoku morsku obalu na poljanu ispred hrama, da poplavi tijesne ulice grada i da puže polagano
