31
stajalo nešto teško i jako, dok su mu oči , dosada oštre i zločeste, sijevale nekom novom, blažom vatrom. Narod je
gledao u nj šutke i tiskao se prema žrtveniku, da ga bolje vidi i čuje. Ranci , Hrist pobjeduje. -
Ide morem ne nakvasivši
stopala nogu svojih, da stupi na žal ostrva vašega. Zalju ljat će se Rana pod nogom njegovom , srušit će se hra
movi i idoli u njima, te će procvjetati putevi, po ko jima će On do vas doći . Ranci, vukovi večernji ! Bodrići, medvjedi noćni ! Past će led s duše vaše, i vi ćete biti vosak
pod prstima njegovim ... Ide Pastir dobri ... Iz nutrašnjosti hrama začu se glas , koji trznu gomilu i prekinu crnoga žreca. Snažno i ljutito za’rznu prvi put onoga dana Svantevidov konj . Sve se uskomeša oko žrtve nika.
Gloginja ! Bog čeka... viknu Jarula, dršćući sva kom žilicom i gledajući u kljastoga .
Gloginja trgnu iz koricâ žrtveni nož i podje prema žrtvi . Pristupiše žrečevi pomoćnici. Valjalo je svući žrtvu, politi je čistom vodom , našarati mu vrhom noža na prsima Svantevidov rog i odrezati mu s tijela ono , što je u čovjeka najnečistije.
Žrtva se nije više otimala. Njegovo je lice bilo nalik na poluprozirnu bijelu posudu , u kojoj gori veseo plamen. Njegova duša kao da je bila gotova na visok skok ; njegove su oči bile pune svjetlosti i dobrote.
Ranci ! Ja ću sretan izgorjeti u ovoj vatri , jer sam posljednja žrtva na posljednjem žrtveniku izmedju dvaju mora velikih i dalekih . Veselite se ! Za tamom i olujom sinut će i vama zora mira i ljubavi ... Ranci ! Ranci ! Nož mu je rezao kožu na grudima i sakatio mu tijelo .
Krv je curila niz njega, al on kao da nije osjećao nikakova bola. Gledao je u stup dima, što se, uspravan i bijel, dizao
sa žrtvenika, kao da u njemu nešto vidi. I on zapjeva :
