23
Kneginjice, pomirimo se ! Vidiš, kako sam oštro kažnjen. Ja znam sve tajne ove šume. Povjeri se meni i ti ćeš moći da bereš najljepše cvjetove užitka. On se stade vući prema njoj , al se staja i vrata na da
ščari otvoriše. Čovjek pogleda u one, koji su prilazili. Na njegovu se licu pojavi bolno razočaranje, i on trgnu na traške.
Vozar poče da preže konje ; kralj stignu do Jarule vo djen čuvarom .
Kad bi sve gotovo, vozač makne konje preko dvorišta ,
al doskora naglo stade. Kljasti se čovjek bijaše postavio pred vrata dvorišta i priječio izlazak. Nastran, pseto ! viknu čuvar. Tko je to? zapita kralj .
Kralju Tetislave, čuj riječ crnoga žreca s Jasmunda !
viknu kljasti ne maknuvši se s vrata. Ne vjeruj onoj , koja te sada nekamo vodi. Bila je uz Niklota, i Niklot je pao ; opremila je Vratislava u rat, i Vratislav je bio obješen ; po takla je Pribislava i Pomorce na bune i ustanke, i oni su bili potučeni i poniženi. Ona samo čini , da dodje kasnije ono, što vas ne može minuti . Hoće joj se krvi i stradanja
sviju nas. Gurni je od sebe ; ostavi je baš ovdje i podji sâm . Makni se, skote ! navali na nj čuvar.
Kralju Tetislave, vašim su idolima izbrojeni dani. Arkun će pasti , i tvoj će nasljednik nositi krst na kruni svo joj . Vaši su bogovi nakaze od drva, a Niklotova je kći po sljednji plameni jezik u vatri vaše lažne vjere. Na kopnu je taj plamen ostavio za sobom pusti pepeo, a utrnut će se u pepelu na ovome ostrvu. Ostavi je ovdje, kralju Tetislave ; ona ti nosi rasulo i konac.
Konji su se propinjali pred čovjekom, koji je kričao u prahu pred njihovim nogama. Vozač se ljutio mašući bi
čem i ne znajući, treba li da udari. Pregazi ga ! Tjeraj ... viknu kralj .
