17
u šumama i u vodama..Grane će biti pune lišća, cvijeća i plodova. Rominjat će s oblaka kiše za žedj zemlje vaše, a izvirat će iz nje med i mlijeko za žedj grla vašega.
Narod je srkao s nasladom svaku riječ njegovu. Žrec mu ovog puta nije govorio , da je ostalo samo nekoliko kapi na dnu rogu, a to bi značilo, da im valja mnogo raditi i
mnogo štedjeti. On im je proricao obilje i radost još ne vidjenu.
Rog mira ! Rog mira ! ... klicao je narod. Gloginja udje u hram, da izlije pred kipom medovinu, te se vrati noseći prazan rog. Valjalo je naliti ga novim pi ćem i vratiti ga božanstvu u ruku.
Žrec je držao rog u ljevici, a u desnoj ruci vrč visoko u vis, jer je svaki morao vidjeti, kako se medovina toči u božju posudu.
Nasta tajac. Gloginja nagnu vrč.
Mlaz proteče, ali ne padne u rog. Žrečeva ruka zadrhta; medovina se razli na zemlju.
Gomila ciknu i iznova se usplahiri. Bog se na nas srdi ... Ceka nas konac i rasulo ... Svantevide! Svantevide!
Mlado i staro baci se na koljena. Bili su se šakama u
prsa, gurali glavu u prašinu, stenjali od jada. Stara vjera propada. Knezovi su nas izdali . Bog hoće od nas krvi i suza ... Žreče,
progovori!
Al je Gloginja stajao miran i nepomičan na pragu hrama, gledajući u ono mnoštvo povaljeno u prašinu. U nje
govim je očima nešto gorjelo. On je sada promatrao, što je najvećma želio. Vidjao je, da već dolazi ono , što je očekivao. Al nije htio baciti vatru u one ljude ; čekao je, da sama plane.
Žrec sidje niz basamake i viknu : Dignite se ! Zapalit ćemo žrtvu okajnicu za grijehe vaše i knezova vaših .
