15
tajnu. Sunce se odrazivalo od žrečeve brade, a mjedene kopče blistale se na njemu kao zlato. Pred njim su nosili -
golem kolač netom ispečen .
Zrec ostade na prvome basamaku, a kolač bi ponesen u široku krugu okolo žrtvenika. Nasta guranje i stiska, jer je svako htio vidjeti ga bolje i dotaknuti ga se barem prstom. Kolač mira ! Kolač mira ! ... klicali su Ranci zahva
ljujući božanstvu, što već dvije godine drži kralja Valde mara daleko od njihova ostrva, i nagadjajući po tome hljebu, da će i iduću godinu sprovesti u obilju i bez strada nja. Stanovnici kopna gledali su šutke u kolač, jer oni sami nisu još znali, je li taj dugi mir za njih blagoslov ili, proklet stvo. Oni bijahu došli u Arkun s nesvijesnom nadom, da će .1
im bog sâm o tome progovoriti, jer su u svome jadu osje ćali, da se nešto novo i krupno mora dogoditi
Kolač, nakićen vrpcama i cvijećem i sav pokrit preko morskim novcima, što ih vjernici bijahu bogu na dar utisnuli
u njegovu mladu koru, vrati se ispred žreca Gloginje, koji je na nj čekao . Starinski obred započne.
Žrec prigne glavu, skupi se iza kolača i vikne : Narode, milam li se?
Ne milaš se. Ne milaš se... odgovori mu gotovo či tava gomila .
Milaš malo ! stade vika nekijeh, koji su stajali sa strane .
Gloginja se maknu i pokaza se narodu. - Ne milao se ni do godine! A vama drugima velim :
Sad malo, a do godine nimalo ! ... Blagoslovit će bog rogo noša i kopljanik njive vaše, i rodit će vam žito jaro i ozimo,
sitno i krupno. Vi ste obasuli danas božanstvo darovima svakojakim , a ono će vâs čitave godine milošću svojom. Ja ću sada djenuti kolač ovaj o desnicu njegovu , da njime hrani
konja svoga, prije no ga povede protiv Bjesova noćnih i dušmana plemena naših. Ne milao se ja ni do godine ... Od
