10
I Tetislav je neko vrijeme sjedio slušajući jeku rogova. On će sakupiti narod, obući zrečevo odijelo, prići svečano
bogovima svojim . Uskrsnut će njihovu slavu, oživjeti grad Karence i podignuti pogaženu, moć kraljevu; a kad mu se mladja braća Jarom.r i Stojslav doskora vrate iz taostva
danskoga , ne će biti sâm u otvorenoj borbi izmedju Kare naca i Arkuna, izmedju kralja i žreca.
Vrata škrinuše, i sluga reče : - U gradu su samo starci i djeca. Sela su pusta . Ide li tko putov.ma? Nitko osim neke strane žene, koja dolazi s mora.
Tetislava spopade nova tuga i ljutnja. Kajao se, što je, sklapajući s Dancima mir na ostrvcu Streli, bio dao oba brata za taoce. Spasio je time Ranu od mača kralja Valde mara i od krsta Valdemarova doglavnika, biskupa Apsa loma, ali ostade sâm protiv sve jače premoći Svantevidovih žreca. Sad je stoprv uvidjao, da se je žrec Gloginja kod sklapanja toga mira htio najprije riješiti kraljeve braće, ne
bi li čitavo ostrvo lakše palo pod arkunsku vlast. Najviše ga boljelo , što nema uza se svoga mladjega brata Stojslava, u kojemu je odanost prema staroj vjeri, a ponajviše prema karenačkim božanstvima, bila uvijek mnogo veća negoli u Jaromira .
Ustade, da iznova zovne. Vrata se otvoriše i žensko če
ljade stupi pred kralja. Kralj napne vid, al ga ni dobro vidje
ni prepozna ; pričini mu se samo, da je mlado, vitko i po nosno .
Tko si ? ... zapita . Jarula , kćerka Niklotova .
· Kralj se trznu. Usta mu se grčila i izražajem divljenja i dragosti , al su još dublje bore na njegovu čelu izdavale novu zabrinutost.
Ptica olujn ca, šane Tetislav. Nov vihor ide. Javi, javi ! -
Ja ti samo nešto nosim , odgovori djevojka i metne na stô nešto okruglo i zamotano.
