Stara pjesma

← Naslovnica

Stara pjesma autor: Antun Gustav Matoš

O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi,

O, taj puk, što dnevno veći slijepac biva,

O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,

Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

Čemu iskren razum, koji zdravo sudi,

Čemu polet duše i srce, koje sniva,

Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi?

Usred kukavicâ čemu krepost diva?

Među narodima mi Hrvati sada

Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,

Osuđeni pasti i propasti bez časti.

Domovino moja, tvoje sunce pada,

Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,

Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.