Srodnost

← Naslovnica

Srodnost autor: Antun Gustav Matoš

Đurđic, sitan cvjetić, skroman, tih i fin,

Dršće, strepi i zebe kao da je zima,

Zvoni bijele psalme snježnim zvončićima

Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin.

Pramaljeća blagog ovaj rosni sin

Najdraži je nama među cvjetovima;

Boju i svježi miris snijega i mlijeka ima,

Nevin, bijel i čist ko čedo, suza i krin.

Višega života otkud slutnja ta,

Što je kao glazba budi miris cvijeća?

Gdje je tajna duše, koju đurđic zna?

Iz đurđica diše naša tiha sreća:

Miris tvoga bića, moja ljubavi,

Slavi drobni đurđic, cvjetić ubavi.