Slavi svak vil ovu, hvali svak nje ures
Slavi svak vil ovu, hvali svak nje ures autor: Šiško Menčetić |
419. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Šišmundo. |
Slavi svak vil ovu, hvali svak nje ures,
svak pjesan njoj novu da spijeva pravo jes,
jer slavnom ljepostju sunačcu dosiva
i vas svit krjepostju ljuvenom dobiva.
Zač je sve veselo, radostju sve dahti
nje obraz i čelo kako raj gdi cafti.
Mana se prolije, istok se otvori,
u medu sve plije, kad ona govori;
vesel'jem proslavlja veselo nje lice,
koje se ponavlja jakino fenice.
Na nebi Dijana nje pogled na sviti,
taj svitlos izbrana, podoba slaviti.
Dragos ti je i dika, koje je sva puna
jak cvitja razlika venačac i kruna.
Odkud se izrazi, mnim, anđel isteče
i čuju svak "Blazi meni!" tuj gdi reče.