Slavi svak vil ovu, hvali svak nje ures

Slavi svak vil ovu, hvali svak nje ures
autor: Šiško Menčetić

419. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Šišmundo.


Slavi svak vil ovu, hvali svak nje ures,
   svak pjesan njoj novu da spijeva pravo jes,
jer slavnom ljepostju sunačcu dosiva
   i vas svit krjepostju ljuvenom dobiva.
Zač je sve veselo, radostju sve dahti
   nje obraz i čelo kako raj gdi cafti.
Mana se prolije, istok se otvori,
   u medu sve plije, kad ona govori;
vesel'jem proslavlja veselo nje lice,
   koje se ponavlja jakino fenice.
Na nebi Dijana nje pogled na sviti,
   taj svitlos izbrana, podoba slaviti.
Dragos ti je i dika, koje je sva puna
   jak cvitja razlika venačac i kruna.
Odkud se izrazi, mnim, anđel isteče
   i čuju svak "Blazi meni!" tuj gdi reče.