Sjevernoatlantski ugovor

Sjevernoatlantski ugovor

Sjevernoatlantski ugovor

Stranke ovoga Ugovora potvrđuju svoju vjeru u ciljeve i načela Povelje Ujedinjenih naroda i svoju želju da žive u miru sa svim narodima i svim vladama.

One su odlučne čuvati slobodu, zajedničko nasljeđe i civilizaciju svojih naroda, temeljene na načelima demokracije, slobode pojedinca i vladavine prava.

One teže promicati stabilnost i boljitak na sjevernoatlantskom području.

One su odlučne ujediniti svoje napore za kolektivnu obranu i očuvanje mira i sigurnosti.

One su stoga suglasne s ovim Sjevernoatlantskim ugovorom:

Članak 1.

Stranke se obvezuju, kako je navedeno u Povelji Ujedinjenih naroda, riješiti svaki međunarodni spor, u koji bi one mogle biti uključene, mirnim sredstvima, na način koji ne ugrožava međunarodni mir, sigurnost i pravdu, te se u svojim međunarodnim odnosima suzdržati od prijetnje silom ili uporabe sile na bilo koji način nespojiv s ciljevima Ujedinjenih naroda.

Članak 2.

Stranke će pridonositi daljnjem razvoju mirnih i prijateljskih međunarodnih odnosa jačajući svoje slobodne institucije, promičući bolje razumijevanje načela na kojima su utemeljene te institucije, i promičući uvjete stabilnosti i boljitka. One će težiti uklanjanju sukoba u svojim međunarodnim gospodarskim politikama te će podupirat međusobnu gospodarsku suradnju.

Članak 3.

Kako bi učinkovitije ostvarile ciljeve ovoga Ugovora, stranke će, zasebno ili zajednički, stalnom i učinkovitom samopomoći i međusobnom pomoći, održavati i razvijati svoje pojedinačne i kolektivne sposobnosti da se odupru oružanom napadu.

Članak 4.

Stranke će se zajednički savjetovati uvijek kada, prema mišljenju bilo koje od njih, bude ugrožena teritorijalna cjelovitost, politička neovisnost ili sigurnost bilo koje od stranaka.

Članak 5.

Stranke su suglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Europi ili u Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih te su stoga suglasne da će, u slučaju takvog oružanog napada, svaka od njih, u ostvarivanju prava pojedinačne ili kolektivne samoobrane priznatog člankom 51. Povelje Ujedinjenih naroda, pomoći stranci ili strankama koje su napadnute, poduzimajući odmah, pojedinačno i zajedno s drugim strankama, mjere koji se smatraju potrebnima, uključujući uporabu oružane sile, radi uspostavljanja ili održavanja sigurnosti sjevernoatlantskog područja.

Svaki takav oružani napad i sve mjere poduzete kao rezultat tog napada odmah će biti prijavljeni Vijeću sigurnosti. Takve mjere će prestati kada Vijeće sigurnosti poduzme mjere potrebne za ponovnu uspostavu i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.

Članak 6.

U smislu članka 5., oružani napad na jednu ili više stranaka smatra se da obuhvaća oružani napad:

(i) na državno područje bilo koje stranke u Europi ili Sjevernoj Americi, na francuske departmane u Alžiru, na državno područje Turske ili otoke pod jurisdikcijom bilo koje od stranaka u sjevernoatlantskom području sjeverno od Rakove obratnice;

(ii) na snage, plovila ili zrakoplove bilo koje od stranaka, kada se oni nalaze na ili iznad tih područja u Europi u kojima su okupacijske snage bilo koje od stranaka bile smještene na datum kada je Ugovor stupio na snagu, ili na Sredozemnom moru ili sjevernoatlantskom području sjeverno od Rakove obratnice.

Članak 7.

Ovaj Ugovor ne utječe i ne treba se tako tumačiti da na bilo koji način utječe na prava i obveze prema Povelji za stranke koje su članice Ujedinjenih naroda, ili na prvenstvenu odgovornost Vijeća sigurnosti za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.

Članak 8.

Svaka stranka izjavljuje da niti jedan od međunarodnih ugovora koji su sada na snazi između nje i bilo koje druge stranke ili neke treće države nije u suprotnosti s odredbama ovog Ugovora, te se obvezuje da neće sklapati međunarodne ugovore koji su u suprotnosti s ovim Ugovorom.

Članak 9.

Stranke ovime osnivaju Vijeće, u kojem će svaka od njih biti zastupljena, radi razmatranja pitanja u svezi provedbe ovoga Ugovora. Vijeće će biti organizirano tako da se u svakom trenutku može brzo sastati. Vijeće će utemeljiti pomoćna tijela koja bi mogla biti potrebna; poglavito, ono će odmah uspostaviti odbor za obranu koji će preporučiti mjere za provedbu članaka 3. i 5.

Članak 10.

Stranke mogu, jednoglasnom odlukom, pozvati bilo koju drugu europsku državu, koja je u mogućnosti promicati načela ovoga Ugovora i pridonositi sigurnosti sjevernoatlantskog područja, da pristupi ovom Ugovoru. Svaka tako pozvana država može postati strankom Ugovora polaganjem svoje isprave o pristupu kod Vlade Sjedinjenih Američkih Država. Vlada Sjedinjenih Američkih Država obavijestit će svaku od stranaka o polaganju svake takve isprave o pristupu.

Članak 11.

Stranke će ratificirati ovaj Ugovor i provesti njegove odredbe sukladno svojim odnosnim ustavnim postupcima. Isprave o ratifikaciji položit će se što je prije moguće kod Vlade Sjedinjenih Američkih Država, koja će obavijestiti sve ostale potpisnice o svakom polaganju. Ugovor stupa na snagu između država koje su ga ratificirale čim većina potpisnica, uključujući Belgiju, Kanadu, Francusku, Luksemburg, Nizozemsku, Ujedinjenu Kraljevinu i Sjedinjene Američke Države, položi ratifikacije, a u odnosu na druge države stupa na snagu na datum polaganja njihovih ratifikacija.

Članak 12.

Nakon što Ugovor bude na snazi deset godina, ili u bilo koje doba nakon toga, strane će se, ako bilo koja od njih to zatraži, zajednički savjetovati u cilju ponovnog razmatranja Ugovora, uzimajući u obzir čimbenike koji utječu na mir i sigurnost u sjevernoatlantskom području, uključujući razvitak općih kao i regionalnih sporazuma prema Povelji Ujedinjenih naroda radi održavanja međunarodnog mira i sigurnosti.

Članak 13.

Nakon što Ugovor bude na snazi dvadeset godina, svaka strana može prestati biti strankom godinu dana nakon predaje svoje obavijesti o otkazu Vladi Sjedinjenih Američkih Država, koja će obavijestiti vlade drugih stranaka o polaganju svake obavijesti o otkazu.

Članak 14.

Ovaj Ugovor, čiji su engleski i francuski tekstovi jednako vjerodostojni, položit će se u arhiv Vlade Sjedinjenih Američkih Država. Ta će vlada dostaviti vladama ostalih potpisnica propisno ovjerene preslike.

U potvrdu gore navedenog, niže potpisani opunomoćenici potpisali su ovaj Ugovor.

Sastavljeno u Washingtonu, dana četvrtoga travnja 1949.