Sjetan i sočan život (Fragment)

Sjetan i sočan život (Fragment)
autor: Antun Gustav Matoš

postumno objavljeno

[. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .]

Boga Živoga. Nesrećan sam i bogosin sam, jer te ljubim.

Pružim očajne i trepetljive prste, ali ona zaiskri kao žeravica na umiranju i iščeznu u bijeloj kopreni tanane noćne maglice.

— Ljepoto — Ljubavi — —

— Pardon, gospodine, siđoste li s uma? — dreči neki mračnjak kojemu se zapletoh u dugu, crnu i učenu mantiju. Bijaše to seoski naš rodoljub, prijatelj puka, koji pisaše u dokolici i recenzije o knjigama i piscima koje mrzijaše. Uši su mu vrata, mozak — magazin, grudi — podrum, a usta dućan neopisive gluposti.

— Kaki je to vjetrogonja, kaki je to tucak koji se usuđuje svojim laganjem mutiti mir te idilske jugoslovjenske noći? — pita narodnjaka gost koji se kod njega o ferijama bavi pisanjem rodoljubivih članaka i pjesama.

— To ti je nekaka seoska lola, »Schwärmer«, sa socijalno-ekonomskog gledišta jedan ništa ...

— Ništa — Ništa —

...Trava, trava, trava do pojasa. Osim vjetra, cvrčka, mene i rose sve je mirno, tijo, nijemo, a kroz drijemežnu travu struji sočno i sjetno snivanje, sjetan i sočan život.

Povratak na vrh stranice.