Simon nasljeđuje Jonatana

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Simon nasljeđuje Jonatana

Simon nasljeđuje Jonatana uredi

  • 13 1 Simon doznade da Trifon3 bijaše sakupio jednu veliku vojsku za stići u zemlju Judu i opustošiti ju. 2 Videći narod drhtati od straha, on se uspe u Jeruzalem, sakupi narod 3 i smiri ga govoreći im: ” Vi znate dobro sve što smo ja, moja braća i kuća mog oca, izumrla za Izrael, a ja sam ostao sam. 5 Daleko od mene pomisao spašavati svoj život, kakvo god da je vrijeme tjeskobe. Ja nisam bolji od svoje braće. 6 Već ću ja, radije osvećivati svoj narod, svetište, vaše žene i vašu djecu, jer svi narodi, potisnuti mržnjom, udružili su se za nas uništiti.“ 7 Slušajući te riječi, duh naroda se probudi, 8 i oni odgovoriše snažnim glasom: ” Ti si naša glava na mjestu Judinom i Jonatanovom, tvoje braće. 9 Ravnaj našim bojem, i mi ćemo učiniti sve što nam ti budeš rekao.“ 10 On sakupi sve bojovnike, pohiti dovršiti jeruzalemske zidove i utvrdi ga svud uokolo. 11 On posla u Jope Jonatana, sina Absalomljeva,1 praćenog od jedne brojne vojske. Ovaj potjera stanovnike i tu se smjesti.