Deh, vila, ki t' ne ljubi
iz prava serca služi,
je tverđi od kamena,
nestalnij' od vrimena.
Oh, duša draga, ojme,
ako te ljubim,
ako te služim,
serce povič za me.
Deh, vila, ki te čuje,
lipotu razmišluje
ter za te ne pogiba,
nim[a] karv, serce nima.
Ufanje moje, ojme,
ak pogibam,
ak zdvojavam,
ljubav govor za me.
Oh, draga, ja te prosim
i z dušom, s telom molim
tugam mojim polahčanje,
vnogim suzam smilovanje.
Milošču jednu, ojme,
il s pogledom
il s besedom
privol jednuč za me!
