Sedam anđela i sedam nevolja

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Sedam anđela i sedam nevolja

Sedam anđela i sedam nevolja

• 15 1 I ja vidjeh u nebu jedan drugi:

znak, velik i čudesan:

Sedam *anđela držaše sedam

nevolja,

posljednjih, jer u njima se

ispunjava

gnjev Božji.

• 2 I ja vidjeh kao jedno more od

kristala izmiješanog s vatrom.

Uspravljen na moru od kristala,

pobjednik zvijeri, njene slike i

brojke njenog imena, držaše

harfe Božje.

• 3 Oni pjevaše hvalospjeve o

Mojsiju, sluzi Božjem, i

hvalospjev

o janjetu:

Velika i divna su djela tvoja,

Gospodine Bože Sve-Mogući.

Pravedni i istiniti putovi su

tvoji, Kralju naroda.

• 4 Tko te se ne bi bojao, Gospodine,

i ne bi slavio tvoje *ime?

jer, ti sam jesi svet.

Svi će narodi doći i pokloniti se

pred tobom, jer tvoje su se

presude očitovale.

• 5 Po tome ja vidjeh:

*Templ koji štitiše šator

svjedočenja otvori se u nebu,

• 6 i sedam anđela koji držaše sedam

nevolja iziđe iz templa;

oni bijahu odjeveni čistim lanom,

blistaj ući, u struku stegnuti

jednim zlatnim pojasom.

• 7 Jedna od četiri životinje dade

sedmorici anđela sedam zlatnih

kupa, ispunjenih gnjevom Boga

koji živi iz vjekova u vjekove.

• 8 I templ bi ispunjen dimom

zbog slave Božje i njegove sile.

I nitko ne mogaše ući u templ

sve do ispunjenja sedam nevolja

od sedam anđela.

Sedam kupa

• 16 1 I ja začuh jedan krupni glas

koji, iz *templa, govoraše

sedmorici anđela:

Idite i saspite na zemlju sedam

kupa gnjeva Božjeg.

• 2 I prvi pođe i izli svoju kupu

na zemlju. Jedan pogubni zloćudi

čir udari ljude koji nosiše

oznaku zvijeri i koji obožavaše

njenu sliku.

• 3 Drugi izli svoju kupu na more:

ono postade kao krv jednog

umrlog, i sve što bi u moru,

imaše dah umirućeg života.

• 4 Treći izli svoju kupu na rijeke

i izvore vodâ: Oni postadoše

od krvi.

• 5 I ja začuh anđela voda

koji govoraše:

Ti si pravedan, ti koji jesi i koji

bijaše, sveti.

• 6 Pošto su oni prolili krv *svetih i

*proroka, to je jednako krv koju

si ti njima dao piti.

Oni to zaslužuju!

• 7 I ja začuh *oltar koji govoraše:

Da, Gospodine Bože Sve-Mogu-

ći,

tvoje presude su pune istine i

pravednosti.

• 8 Četvrti izli svoju kupu na sunce:

i bi mu dano spaliti ljude

njegovom

vatrom.

• 9 I ljudi bijahu spaljivani jednom

snažnom vr ućnom; oni huliše

*ime

Božje koji ima vlast nad tim

nevoljama,

ali, oni se ne pokajaše za iskazati

mu slavu.

• 10 Peti izli svoju kupu na prijestolje

zvijeri:

njeno kraljevstvo bi time potopljeno

u tminama.

Ljudi grizoše jezik od boli;

• 11 oni huliše Boga nebeskog zbog

svojih patnji i svojih čireva,

ali, ne pokajaše se od svojih

djela.

• 12 Šesti izli svoju kupu na veliku

rijeku Eufrat1: voda time bi

isušena

za pripremiti put kraljevima koji

dolaze s Istoka.

• 13 Tada, iz usta zmajevih, iz usta

zvijerinjih i usta lažnog proroka,

ja

vidjeh izići tri nečista duha,

poput kakvih žaba.

• 14 To su, naime, duhovi *zloduha.

Oni ispunjavaju čuda, a pođoše

oni

pronaći kraljeve cijelog svijeta,

da bi ih sakupili za boj u veliki

*dan

Boga Sve-Mogućeg.

• 15 Evo, ja dolazim kao jedan tat.

Sretni ono koji bdiju i čuvaju svoju

odjeću, da ne idu nagi i ne dopuste

vidjeti svoju golotinju.

• 16 Oni ih sakupiše u mjestu koje

se na hebrejskom zove

Harmagedon1.

• 17 Sedmi izli svoju kupu u zrak,

a, iz templa iziđe snažan glas

koji dolaziše iz prijestolja.

On govoraše: svršeno je!

• 18 Tad nastade svijevanje, glasanje

i grmljavine, i jedan potres

zemlje tako silovit da nikad ne

bijaše njemu jednakog otkad je

čovjek na zemlji.

• 19 Veliki grad se razbi u tri dijela

i gradovi naroda se survaše.

Tada, Bog se sjeti Babilonije

velike,

za dati joj kupu uzavrelog vina

njegove srdžbe.

• 20 Svi otoci pobjegoše i planine

nestadoše.

• 21 Tuče teške kao što su talenti2

padoše s neba na ljude,

i ljudi huliše Boga zbog nevolje

od

tuče,

jer, ta nevolja bijaše posebice

strašna.