Ruta (Šarić)/Glava 1.

¹U vrijeme, kada su još vladali suci, nasta glad u zemlji. Tada odseli iz Betlehema u Judi Jedan čovjek sa ženom svojom i sa svoja dva sina. Mislio je nastaniti se u zemlji moapskoj.

²Taj se je čovjek zvao Elimelek, žena se njegova zvala Noema, dva sina njegova zvala se Mahlon i Kilion. Oni su bili Efraćani iz Betlehema u Judi. Kad su bili došli u zemlju moapsku i tamo se nastanili,

³Umrije Elimelek, muž Noemin Tako ostade ona sa svoja dva sina.

⁴Oni se oženiše Moapkama. Jedna se zvala Orpah, druga Ruta. Kad su boravili tamo jedno deset godina,

⁵Umriješe i obadva sina, Mahlon i Kilion. Tako iza smrti svojih sinova i svojega muža ostade još sama žena.

⁶Tada se ona podiže sa svojim snahama, da se natrag vrati iz zemlje moapske. Bila je naime doznala u zemlji moapskoj, da je Gospod pohodio narod svoj i opet mu dao kruha,

⁷I tako ona sa svoje dvije snahe ostavi mjesto, gdje je stanovala do sada. I kad pođoše putem, da se natrag vrate u zemlju Judinu,

⁸Reče Noema svojim obadvjema snahama: "Idite, vratite se natrag, svaka u kuću matere svoje! Neka vam Gospod naplati ljubav, koju iskazaste umrlima i meni!

⁹Neka vam Gospod dadne da nađete opet kuću, svaka u kući muža svojega!" I poljubi ih. A one stadoše glasno plakati,

¹⁰I rekoše joj: "Ne, mi demo tebe pratiti kući k narodu tvojemu."

¹¹A Noema reče: "Vratite se, drage kćeri! Što biste išle s menom? Mogu li se ja još nadati sinovima, koji bi vam mogli biti muževi?

¹²Vratite se, drage kćeri, idite kući! Ja sam odveć stara za muža. Pa i kad bih mislila, da imam još nade, i kad bih još noćas imala muža, pa i sinove rodila,

¹³Zar biste čekale na njih, dok odrastu? Zar biste zbog njih stajale neudate? Ne, drage kćeri, meni je u tom gore negoli vama, jer je ruka Gospodnja pogodila mene.

¹⁴One stadoše nanovo plakati. Orpah se tada oprosti od svoje svekrve. A Ruta ostade kod nje.

¹⁵Ali Noema zamoli: "Eto, jetrva se tvoja povrati k narodu svojemu i bogovima svojim. Pa vrati se i ti i slijedi jetrvu svoju!"

¹⁶A Ruta odgovori: "Ne sili me tako, da te ostavim i da te ne slijedim dalje! Kamo ti ideš, tamo idem i ja, i gdje ti ostaneš, ondje ostajem i ja. Tvoj narod moj je narod, i tvoj Bog moj je Bog.

¹⁷Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i ondje hoću da budem i ja pokopana, Gospod neka učini s menom što hoće! Samo me smrt može rastaviti od tebe."

¹⁸I kad Noema vidje, da je tvrdo naumila ići s njom, presta je odvraćati.

¹⁹Tako odoše obje dalje, dok dođoše u Betlehem. Kad dođoše u Betlehem, sav se grad uzbuni zbog njih. Žene su pitale: "Nije li to Noema?"

²⁰Ona im je odgovarala: "Ne zovite me Noema, zovite me Mara, jer Svemoćni pusti na me veliku gorkost.

²¹Bogata sam otišla, praznih ruku vraća me Gospod. Što me zovete Noema, kad Gospod proti meni istupi i Svemogući tugu na me navali?"

²²Tako se iz zemlje moapske vrati Noema praćena od Moapke Rute, snahe svoje, koja je htjela s njom ići. Dođoše u Betlehem upravo početkom ječmene žetve.

← Glava .

Ruta (Šarić)

Glava 2. →