Razgovor ugodni/Murat iđe s vojskom na Skenderbega

Pisma od rata Jure Kastriotića i Republike mletačke. Razgovor ugodni naroda slovinskoga —  Murat s vojskom na Skenderbega.
autor: Andrija Kačić Miošić
Murat poče grad biti.


Murat ožalošćen puno i rasrđen iđe s vojskom na Skenderbega. Na 1449.

Poznajući Murat zlo, koje primi od Kastriotića, dozva prida se vezira velikoga i ostale vićnike dvora svoga ter jim poče ovako govoriti: „Do sada nisam mogao uložiti svu snagu moju za slomiti holost nevirnoga Jure Kastriota, budući imao dosta činjenja i muke boj bijući s vojvodom Jankom. Ma sada, budući se š njime pomirio, svu moju snagu i vojsku mislim okrenuti protiva onoj aranzadi, od pustaija arambaši. Znam, da će mi se narugati svita poglavice, gdi jedan gospodar od svita sa svom jakostju iđe protiva jednomu baniću, koji se skita od planine do planine za uteći sržbu moju, ali ne mogući ga na drugi način dobiti, potribito je, da ja glavom iđem na njega sa svom vojskom, koju imadem. I zato dajem naredbu, da se po svim mojim državam vojske kupe, ma tako skrovito i potajno, da oni ajduk ne može doći u poznanje od take priprave.“

Veliki vezir, primivši rečenu naredbu, izvrši s velikom pomljom sve ono, što mu bi zapoviđeno od Murata, sto i pedeset iljada vojske sakupivši, devedeset iljada konjika, a ostalo pišaca, koju vojsku budući Murat svojim očima vidio, razredi i namisti svaka, kako sliditi imadu, diže se put Svetigrada. Ma prija nego se on dili, hoti da se brzokonjici na nikoliko dana nađu pod Svetigradom, neka mogu zatvoriti pute, da Kastriotić ni od kuda ne može dati gradu pomoći. Ma se privari, jer Jure znadući za tursku misa i pripravu, Svetigrad bi obilno proviđen s ranom i s vojskom. Ukaza se dakle pod gradom četrdeset iljada konjika, koga sa svih strana obkružiše.

Malo posli ukaza se Murat sa svom vojskom na 1449 i obside Svetigrad, koga jakost i tvrdoću razgledavši, uzboja se, da ga na silu osvojiti nije moguće i zato posla dva gospodičića kapetanu od grada, Petru Perlatu imenom, da ga ponukuje, neka mu na lipe grad pridade, ako misli koji dan poživiti, i da mu od strane careve obeća mnogo blago i veliko gospodstvo. Sve to prikazaše Petru kapetanu rečena gospoda, ma od Petra i Svetigrađana bihu usilovani mučati i udilj se izpod grada diliti. Ponizno poklisari počeše ji moliti, da se dostoje slišati nikoliko besida, koje od strane careve imadihu njima prikazati; vojnici ne ktijahu slušati, ali po dopuštenju kapetanovu imadoše sriću za kazati ono, što u srcu mišljahu reći, i počeše govoriti ove riči: „Poslušajte, Svetigrađani, milostivo ponukovanje našega čestitoga cara, koji želeći vam saranjenje života i svako dobro lipo vas pozdravlja i kakono otac ljubeznivi sve vas ponukuje, da uzmete, što se vašega naodi, i da mu na dobru volju brez boja, krvi i vaše velike štete grad pridade. Ako li biste pak hotili pod njegovim barjakom vojevati, bićete puno srićni i čestiti. Drugojačije pak učinivši, nemojte se srditi na ono, što vam se po svakoj pravdi dogoditi ima.“ - Na njiovo dugo i složno govorenje Petar drugo ne odgovori, nego da se brez njiova zla imadu udilj izpod grada diliti.