Rano rani Jagoda na vodu

Rano rani Jagoda na vodu, ili, Nejaka Jagoda
autor: nepoznat

Erlangenski rukopis, zapis br. 189, iz oko 1720.


Rano rani Jagoda na vodu.
Za njom ide na konju Radonja.
Gledala ga majka Jagodina,
i govori majka Jagodina:
"Ne id' tamo, na konju Radonja,
otišla je Jagoda na vodu,
još je luda pripadnu' će mi se,
nejaka je zabezeknu' će mi se."
Onda veli sa konja Radonja:
"Ne budali, majko Jagodina,
koliko je dijete Jagoda,
koliko je luda i nejaka,
svu noć mi je na ruki prespala,
desnu mi (je) ruku pritiskala,
ja ne mogoh konja osedlati,
već mi braća konja osedlala,
nit opasat svilena pojasa,
već su mi (ga) sestre opasale."
Onda veli majka Jagodina:
"O Radonja, moje drago d'jete,
idi svomu dvoru bijelomu
te sakupi gizdave svatove
te ti vodi Jagodu djevojku."
To Radonja jedva dočekao.
I otide dvoru bijelome
i on brže svate sakupio
i odvede Jagodu djevojku.