Bože mili, kud sam zaš'o!
Noć me 'e stigla u tudjini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svuda goli kamen gaze,
Trudne noge po pustini!
Još konaka niesam našo!
Sjever brije s snježnog brda,
A tudjincu, siromaku
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrdja zemlja tvrda!
Naokolo magla pada,
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zviezdam traga;
Majko mila, majko draga,
Da ti vidiš svoga sina!
Da ti vidiš njega sada
Okružena biedom svega,
Ti bi gorko zaplakala,
Ruka bi ti zadrhtala
Od žalosti - grleć njega!
Zašto tebe niesam slušo,
Kad si meni govorila:
"Ne idi sinko od matere,
Koja mekan krevet stere
Tebi usrjed svoga krila!
Ne idi, sinko, draga dušo,
Ne idi od krova očinoga,
Tudja zemlja ima svoje,
Ne spoznaje jade tvoje,
Tudja ljubav ljubi svoga!" -
Govoreći sobom tako,
K kolibici jednoj klima,
Koju spazi iznenada,
Umoreni putnik sada,
I zakuca na vratima.
Odtvarajuć sve polako,
Zamišljena: tko će biti?
Glavu pruži jedna stara.
"Daj u ime Božjeg dara,
Bako, meni prenoćiti!"
Ne znam kdje sam - kud sam zašo,
Noć me 'e stigla u tudjini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svuda goli kamen gaze,
Trudne noge po pustini!
Drugi konak kdje bih našo!
Sjever brije s snježnog brda,
A tudjincu, siromaku
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrdja zemlja tvrda.
Naokolo magla pada
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zviezdam traga,
"Majko mila, majko draga,
Primi pod krov tudjeg sina!"
"Primila bih tebe rada;
Ali vidiš da spavaju
Ovdje sinka tri i kćerce,
Koji cielo majke srce
I svu kuću izpunjaju!"
"Nij' daleko već do dana,
Već pozdravlja pievac vile,
Dok zagrije danak Boži,
Malo vatre bar naloži,
Da odtopim smrzle žile!"
"Vatra mi je zapretana,
Drvah ne imam skoro ništa,
Ovo malo, što 'e unutra,
Trieba mojoj djeci sjutra
Kad se skupe kod ognjišta!"
"Za tudjinca ništa ne imaš,
Tudja majko, kad te moli,
Tudje diete tvoje nije!" -
S tim mu grozne suze dvije
Niza lice kapnu doli.
"Kdje su ruke tvoje majke
Sad da skupe suze sina?
kdje koljeno, da počine,
Da si težko breme skine?
kdje je tvoja domovina?!"
K'o da su mu zmije ljute
S ovim rieč'ma srce stisle,
Ukočeni putnik stoji,
Leden znoj mu čelo znoji
I odtimlje mozgu misle.
Ali oči uzdignute
K strani glede - ah onamo!
Kdje od drage domovine
Svako jutro sunce sine,
Tam' ga želja nosi - tamo!
"Tebi opet duša diše,
Tebi srce opet bije;
Domovino, majko srjeće!
K tebi opet sin se kreće,
Od radosti suze lije!
Primi opet svoje diete,
Primi viek će tvoje biti,
Ljubit tebe svako doba,
U tvom polju daj mu groba,
S tvojim cviećem grom mu kiti!"
