Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Psalam 78 (77)
1
O moj narode, slušaj moj zakon,
napni uho spram riječi iz mojih usta.
2 Ja ću otvoriti usta za jednu parabolu
i izvući pouke prošlosti.
3 Ono što smo mi čuli i saznali,
ono što su nam očevi prenijeli,
4 mi nećemo prešutjeti njihovim potomcima,
već ćemo prijeneti slijedećem pokoljenju
naslove slave GOSPODOVE,
njegovu moć i čuda koja je učinio.
5 On je postavio jedno pravilo u Jakovu1,
uspostavio jedan zakon u Izraelu.
On je naređivao našim očevima
da počavuju ovim stvarima svoje sinove,
6 da hi slijedeći naraštaj nauči,
ti sinovi koji će se tek roditi:
Da se podignu i i prenesu ih svojim sinovima;
7 da stave svoje pouzdanje u Boga,
da ne zaboravljaju podvige Božje,
da primjenjuju njegove zapovijedi,
8 da ne bi bili kao njihovi očevi,
pokoljenje nepokorno i pobunjeničko,
pokoljenje u *srcu nepostojano,
čiji se duh ne uzda u Boga.
9 Ako su sinovi Efraimovi2, dobro opremljeni strijelci,
kidnuli u dan bitke,
10 to je zato što nisu čuvali *savez Božji,
odbijajući slijediti zakon.
11 Oni su zaboravili njegove podvige
i čuda koja im bijaše pokazao:
12 Pred njihovim očevima, on bijaše učinio čudo,
u zemlji Egipat, u oblasti Tanis3 .
13 On rascijepi more za prijeći ga,
podižući vode kao jedan nasip.
14 Danju, on njih vodiše po oblaku,
a svake noći, svjetlom vatre.
15 On rascjepljivaše stijene u pustinji,
za piti kao što je izvor u velikom *Ponoru.
16 Iz stijene on dade poteći potoke
i teći vodu kao rijeke.
17 A oni nastaviše griješiti protiv njega,
pobunjivati se protiv Svevišnjega u stepi.
18 Hotimice, oni staviše Boga na kušnju
oni tražiše jesti prema prohtijevu svom.
19 Oni to zamoliše u Boga
govoreći: ” Bog je li sposoban
postaviti stol u pustinjiđ
20 Da, on je udario stijenu,
voda je tekla u obilnim potocima,
ali može li on također priskrbiti kruh
i pripremiti meso za svoj narodđ“
21 Tada slušajući sve to, GOSPOD planu:
jedna vatra se zapali protiv Jakova,
gnjev se uspe protiv Izraela,
22 jer se oni ne bijahu pouzdali u Boga,
oni ne povjerovaše da bi ih on spasio.
23 On zapovijedi oblacima odozgo,
on otvori vrata nebeska.
24 Za hraniti ih, on dade pljuštati manom,
on im dade *pšenicu iz nebesa:
25 svaki je jeo kruh Jakih1;
on posla živeži do sitosti.
26 U nebu, on udalji vjetar s istoka;
svojom moći, on dovede vjetar s juga.
27 On dade pljuštiti nad njima meso, obilno kao prašina,
od ptica brojnih kao što je pijesak morski.
28 On ih bacaše po sred tabora njihovog,
svud uokolo njihovih boravišta.
29 Oni jedoše i nakljukaše se:
on prihvati njihovu želju.
30 Njihova želja ne bijaše utažena,
oni još imaše puna usta.
31 kad ih gnjev Božji napade,
i pobi najvažnije među njima,
obarajući mladost Izaraelovu.
32 Usprkos tome, oni stalno griješiše,
oni se ne pouzdavaše u njegova čuda.
33 On dade njihove dane u vjetar
i godine njihove svede na užas .
34 Kad ih Bog ubijaše, oni ga tražiše;
oni se povraćaše, oni se okretaše k njemu,
35 sjećajući se da Bog bijaše stijena njihova,
da Svevišnji bijaše braniteljem njihovim.
36 Ali usta ga njihova obmanjivaše,
njihov jezik njemu lagaše;
37 njihovo srce ne bijaše odlučno s njim,
i oni se ne pouzdavaše u savez njegov.
38 A on, milosrdni,
umjesto da uništi, on obrisa grješku.
Često on suzdržavaše gnjev svoj,
on ne probudi svu srdžbu svoju,
39 sjećajući se da bijahu samo meso,
jedan dah koji odlazi i ne vraća se.
40 Koliko mu bijahu puta nepokorni u pustinji,
oni ga vrijeđahu u osamljenosti!
41 Ponovo staviše oni Boga na kušnju,
rastužujući *sveca Izraelovog.
42 Oni se podsjećahu više onog što je ruka njegova učinila,
u dan kad on njih bijaše otkupio protivniku:
43 On nametnu *znakove svoje u Egiptu,
svoja čuda stanovnicima Tanisa.
44 On primijeni u krv njihova kanale
i njihove potoke, za spriječiti ih piti.
45 On im posla gamad koja ih žderaše,
žabe koje ih obvladaše.
46 On izruči njihove žetve skakavcima,
plod njihovih ruku zrikavcima.
47 On opustoši njihove vinograde tučom,
njihove sikomore1 ledom.
48 On prepusti njihovu stoku gradu,
njihova stada munjama.
49 On pusti na njih svoju žestoku srdžbu:
gnjev, bijes, gušenje,
*anđela nesreće na zadatak.
50 Puštajući na volju svojem gnjevu,
on ih više ne čuvaše od smrti,
on prepusti njihov život kugi.
51 On pobi sve prvorođene sinove u Egiptu,
prvine zrelosti pod šatorima Šamovim2.
52 Od dade otići narodu svom kao jednom stadu,
on ih odvede u pustinju kao ovce;
53 on ih vodiše sa sigurnošću, oni nemaše zašto drhtati,
kad more prekri neprijatelje njihove.
54 On ih odvede na svoje sveto dobro,
u planinu stečenu njegovom desnicom.
55 On protjera pred njima neznabožce,
on im na čestice razdijeli baštinu,
on smjesti pod njihove šatore
plemena Izraelova.
56 Buntovnici, oni staviše na kušnju Boga Svevišnjega,
ne čuvajući više njegovih uredaba.
57 Oni se odmetaše, oni izdavaše kao i njihovi očevi,
oni se obrtaše kao jedan neispravan luk.
58 Oni ga srdiše svojim *visokim mjestima;
svojim idolima izazivaše njegovu ljubomoru.
59 Bog ču i razgnjevi se:,
on potpuno odbaci Izrael;
60 on napusti boravište u Silu,
šator koji bijaše podigao1 među ljudima.
61 On izruči njegovu snagu2 u zarobljeništvo,
njegovo veličanstvo u ruke neprijateljima.
62 On prepusti svoj narod maču,
on se razgnjevi protiv baštine svoje.
63 Jedna vatra poždera mlade ljude,
za mlade djevojke, ne zapjeva se više pohvala.
64 Svećenici padoše pod mačem,
a udovice ne ožališe njih.
65 Kao kakav spavač, Gospodin se probudi,
kao kakav junak kojeg vino razgali.
66 On straga udari njegove neprijatelje3,
dodjeljujući im jednu vječnu ljagu.
67 On odvoji obitelj Josipovu,
on odbi izabrati pleme Efraimovo4.
68 On izabra pleme Judino,
planinu *Sion koju voli.
69 On sagradi svoje *svetište u ravnini vrhova,
i kao zemlju1 , on ga je utemeljio za uvijek.
70 On izabra Davida, slugu svog,
uzimajući ga iz jednog ovčarnika:
71 od njegovih ovaca, on ga dovede;
on ga učini pastirom Jakova i njegovog puka,
od Izraela svoju baštinu.
72 *Pastir u srcu neporočan,
on ih vodiše jednom razboritom rukom.