Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Psalam 77 (76)
1
2 To je Bog koga ja pozivam i vapim;
to je Bog koga ja zovem, on će me saslušati.
3 U vrijeme moje tjeskobe, ja tražim Gospodina.
U noći, pruženih3 ruku ne popuštajući,
ja odbijam svaku okrjepu.
4 Ja se podsjećam Boga i jecam;
što se više vraćam, više se moj duh smućuje;
5 ti držiš moje vjeđe otvorenima,
ja sam smućen, ja ne znam ništa reći:
6 ja razmišljam o proteklim danima,
o godinama nekadašnjim.
7 Noću, ja se sjećam mog pripjeva,
moje srce se tu vraća,
i moj se duh pita:
8 Gospodin hoće li odbaciti zauvijekđ
Neće li nikad više biti naklonđ
9 Njegova vjernost da li je potpuno nestalađ`
Riječ da li se umukla kroz stoljećađ
10 Da li je Bog zaboravio činiti milostđ
Od gnjeva, da li je zatvorio srce svojeđ
11 Ja to kažem, moje zlo dolazi odatle:
desnica Svevišnjeg promijenila se!
12 Ja se podsjećam na podvige GOSPODOVE1;
da, ja se podsjećam na tvoje čudo otprije.
13 Ja sebi ponavljam sve što si ti izvršio,
ja se vraćam na tvoje podvige:
14 Bože, tvoj put nije drugo do svetost!
Koji bog je jednako velik kao Bogđ
15 To si ti bog koji je učinio čudo,
i tvoja snaga, ti si ju pokazao među narodima.
16 Svojom rukom, ti si oslobodio svoj narod,
sinove Jakovljeve i Josipove.
17 Vode su te vidjele, Bože,
vode su te vidjele, one podrhtavaju,
*ponor sam strijepiše.
18 Oblaci su istresli svoje vode,
oblaci su se oglasili,
i strijele letješe sa svih strana.
19 U tutnjavi tvoje grmljavine,
munje su osvjetljivale svijet,
zemlja je drhtala i tresla se.
20 U moru si svoj put napravio,
svoj prolaz u dubokim vodama,
a nitko nije mogao prepoznati tvoje tragove.
21 Ti si vodio svoj narod kao jedno stado,
rukom Mojsijevom i Aaronovom.