Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Psalam 39 (38)
1
2 Ja sam govorio: ” U svojem ponašanju ja ću se čuvati
zastranjivanja jezika;
ja ću držati brnjicu na ustima
sve dok jedan nevjernik bude u mojoj blizini.“
3 Ja sam se zatvorio u tišinu,
i sve dok on ne bijaše dobar, ja sam šutao.
Moja bol postade nepodnošljiva,
4 moje srce plamtješe u mojim grudima.
Opsjednut, i pržen jednom vatrom,
ja pustih govoriti jeziku svojem:
5 GOSPODE, daj mi spoznati kraj
i mjeru mojih dana,
da ja znam koliko sam kratkovječan!
6 Evo, ti si mojim danima dao širinu ruke,
i moje trajanje nije gotovo ništa pred tobom.
Da, svaki je postojani čovjek samo vjetar!
7 Da, čovjek dolazi i odlazi kao jedan odjek!
Da, njegovo je gibanje vjetar!
On gomila, a ne zna tko će skupljati.
8 Od sada, što mogu očekivati, Gospodine
Moje uzdanje je u tebe:
9 oslobodi me svih mojih grijeha,
ne izlaži me uvrjedama bezumnika.
10 Ja sam zatvorio usta, ja ih neću više otvarati,
jer to si ti koji je djelovao
11 Okreni od mene svoje udarce,
ja podliježem pod udarom tvoje ruke.
12 Kažnjavajući grješku, ti popravljaš čovjeka,
kao jedan moljac ti pokvariš ono što on voli:
Da, svaki čovjek to je vjetar.
13 Slušaj moju molitvu, GOSPODE, i moj vapaj;
spremi uho mojim suzama, ne ostani gluh,
jer ja sam samo jedan uzvanik kod tebe,
jedan gost kao i svi moji oci.
14 Ne gledaj me više, ja ću se moći najzad osmjehnuti,
prije no što odem i ne budem više.