Psalam 141 (140)

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Psalam 141 (140)

1 GOSPODE, ja sam te zvao; brzo! k meni!

Prigni uho k mojem glasu kad te ja zovem.

2 Nek' moja molitva bude *tamjan stavljen pred tebe,

a moje podignute1ruke milodar večernji.

3 GOSPODE, stavi jednu stražu na moja usta,

nadziri vrata mojih usana;

4 zadrži moje srce na strmini zla,

da se ne prepustim djelima bezbožnika

s ljudima zlodjelnici:

tada ja neću kušati njihovih naslada2.

5 Nek', vjernošću, pravednik me udari i zarobi!

Nek' mirisno ulje ne naulji glavu moju3,

ali nek' traje molitva moja nasuprot njihovim opakostima!

6 Njihovi poglavari su bili bačeni o stijenu,

oni koji se bijahu naslađivali slušati mene govoriti:

7 ” Kao što se ore i preorava tle,

rastrli su naše kosti u ždrijelu pakla.“

8 Očiju na tebi, BOŽE GOSPODE,

ja sam se sklonio kod tebe; ne puštaj me ispustiti dušu;

9 čuvaj me mreže koju su mi podapeli

i molitava zločinaca.

10 Nevjernici past će u svoje trapove,

dok ja, proći ću prijeko.