Psalam 104 (103)

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Psalam 104 (103)

1 Blagosiljaj GOSPODA, o moja dušo!

GOSPODE moj Bože, ti si tako velik!

Ogrnut slavom i sjajem,

2 prekriven svjetlošću kao jednim ogrtačem,

ti si rasprostro nebesa kao jedan zastor.

3 On uslojava svoja boravišta iznad voda1;

od oblaka on čini svoje tijelo;

on ide na krilima vjetra.

4 Od vjetrova čini svoje glasonoše,

a od plamenova, svoje izvršitelje.

5 On je postavio zemlju na njene osnovice,

ona je zauvijek neoboriva.

6 Ti si ju prekrio Oceanom kao jednim habitom;

vode ostaju na na planinama.

7 Na tvoje grožnje one su se povukle,

izluđene tvojim udarima grmljavine:

8 prelazeći planine, silazeći u doline

prema mjestima koja si im ti odredio.

9 Ti si im nametnuo jednu granicu koju neće prelaziti;

one se neće više vratiti prekriti zemlju.

10 On šalje vodu iz izvora u klance;

ona odlazi između planina;

11 ona napaja sve poljske životinje,

divlji magarci gase njome svoju žeđ.

12 Blizu nje sklanjaju se ptice nebeske

koje pjevaju u lišću.

13 Iz svojih boravišta on napaja planine;

zemlja se nasićuje plodom tvoga rada:

14 ti daješ travi nicati za stoku,

biljkama koje čovjek sadi,

izvlačeći svoj kruh iz zemlje.

15 Vino raduje *srce ljudima

obasjavajući lica više no ulje.

Kruh okrepljuje srca ljudska.

16 Drveta GOSPODOVA se nasićuju,

i cedrovi Libanski koje je on posadio.

17 To ondje se gnijezde ptice,

roda ima svoj stan u ciparisima.

18 Visoke planine su za kozoroge,

stijene su zaklon damanima1.

19 On je načinio mjesec za određivati blagdane,

i sunce koje poznaje sat svojeg zalaska.

20 Ti postavljaš tmine, i to je noć

kad se premještaju šumske zvijeri.

21 Lavovi riču poslije svoje lovine

i išću u Boga svoju hranu.

22 O izlasku sunca one se povlače,

i liježu u svoje jazbine,

23 a čovjek odlazi na svoj posao,

na svoje uzgoje sve do večeri.

24 Kako su brojna tvoja djela, GOSPODE!

Ti si ih sve s mudrošću stvorio,

zemlja je puna tvojih stvorova.

25 Evo mora, velikog i prostranog među obalama,

gdje se gibaju, bezbrojne,

životinje velike i male.

26 Ondje, odlaze i dolaze lađe,

i Leviatan2

kojeg si ti stvorio za igrati se s njim.

27 Svi računaju na tebe

za dati im u njihovo vrijeme željenu hranu:

28 ti daješ, oni sakupljaju ;

ti otvaraš ruku svoju, oni se nasićuju.

29 Ti skriješ svoje lice, oni su užasnuti;

ti im oduzmeš dah, oni izdišu

i vraćaju se u svoju prašinu.

30 Ti pošalješ svoj dah, oni su stvoreni,

a ti obnavljaš površinu zemlje.

31 Nek' slava GOSPODOVA traje zauvijek,

nek' se GOSPOD raduje svojim djelima!

32 On pogleda zemlju, ona uzdrhti;

on dodirne planine, i one zadime se.

33 Sav svoj život ja ću opjevavati GOSPODA,

ostatak svojih dana ja ću svirati za svog Boga1.

34 Nek' moja pjesma njemu bude ugodna!

I nek' GOSPOD čini radost meni!

35 Nek' grješnici nestanu sa zemlje,

i nek' nevjernici ne postoje!

Blagosiljaj GOSPODA, o moja dušo!

Aleluja2!