Psalam 104 (103)

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Psalam 104 (103)
1 Blagosiljaj GOSPODA, o moja dušo!
GOSPODE moj Bože, ti si tako velik!
Ogrnut slavom i sjajem,
2 prekriven svjetlošću kao jednim ogrtačem,
ti si rasprostro nebesa kao jedan zastor.
3 On uslojava svoja boravišta iznad voda1;
od oblaka on čini svoje tijelo;
on ide na krilima vjetra.
4 Od vjetrova čini svoje glasonoše,
a od plamenova, svoje izvršitelje.
5 On je postavio zemlju na njene osnovice,
ona je zauvijek neoboriva.
6 Ti si ju prekrio Oceanom kao jednim habitom;
vode ostaju na na planinama.
7 Na tvoje grožnje one su se povukle,
izluđene tvojim udarima grmljavine:
8 prelazeći planine, silazeći u doline
prema mjestima koja si im ti odredio.
9 Ti si im nametnuo jednu granicu koju neće prelaziti;
one se neće više vratiti prekriti zemlju.
10 On šalje vodu iz izvora u klance;
ona odlazi između planina;
11 ona napaja sve poljske životinje,
divlji magarci gase njome svoju žeđ.
12 Blizu nje sklanjaju se ptice nebeske
koje pjevaju u lišću.
13 Iz svojih boravišta on napaja planine;
zemlja se nasićuje plodom tvoga rada:
14 ti daješ travi nicati za stoku,
biljkama koje čovjek sadi,
izvlačeći svoj kruh iz zemlje.
15 Vino raduje *srce ljudima
obasjavajući lica više no ulje.
Kruh okrepljuje srca ljudska.
16 Drveta GOSPODOVA se nasićuju,
i cedrovi Libanski koje je on posadio.
17 To ondje se gnijezde ptice,
roda ima svoj stan u ciparisima.
18 Visoke planine su za kozoroge,
stijene su zaklon damanima1.
19 On je načinio mjesec za određivati blagdane,
i sunce koje poznaje sat svojeg zalaska.
20 Ti postavljaš tmine, i to je noć
kad se premještaju šumske zvijeri.
21 Lavovi riču poslije svoje lovine
i išću u Boga svoju hranu.
22 O izlasku sunca one se povlače,
i liježu u svoje jazbine,
23 a čovjek odlazi na svoj posao,
na svoje uzgoje sve do večeri.
24 Kako su brojna tvoja djela, GOSPODE!
Ti si ih sve s mudrošću stvorio,
zemlja je puna tvojih stvorova.
25 Evo mora, velikog i prostranog među obalama,
gdje se gibaju, bezbrojne,
životinje velike i male.
26 Ondje, odlaze i dolaze lađe,
i Leviatan2
kojeg si ti stvorio za igrati se s njim.
27 Svi računaju na tebe
za dati im u njihovo vrijeme željenu hranu:
28 ti daješ, oni sakupljaju ;
ti otvaraš ruku svoju, oni se nasićuju.
29 Ti skriješ svoje lice, oni su užasnuti;
ti im oduzmeš dah, oni izdišu
i vraćaju se u svoju prašinu.
30 Ti pošalješ svoj dah, oni su stvoreni,
a ti obnavljaš površinu zemlje.
31 Nek' slava GOSPODOVA traje zauvijek,
nek' se GOSPOD raduje svojim djelima!
32 On pogleda zemlju, ona uzdrhti;
on dodirne planine, i one zadime se.
33 Sav svoj život ja ću opjevavati GOSPODA,
ostatak svojih dana ja ću svirati za svog Boga1.
34 Nek' moja pjesma njemu bude ugodna!
I nek' GOSPOD čini radost meni!
35 Nek' grješnici nestanu sa zemlje,
i nek' nevjernici ne postoje!
Blagosiljaj GOSPODA, o moja dušo!
Aleluja2!