Psalam (Šarić) 77.
| Psalmi (Šarić) |
Upravitelju pjevačkoga zbora; za Jedutuna; psalam Asafov.
1Glasno vapijem k Bogu; moram vikati: glasno vapijem k Bogu.
2Neka bi me čuo u dan nevolje moje! Svemogućega tražim: ispružena je bez prestanka noću ruka moja; duša moja ne da se utješiti.
3Kad se spomenem Boga, moram uzdisati; kad razmišljam, klone srce moje.
4Ne daš da mi se zaklopi oko; smeten sam, ne mogu se više moliti
5Spominjem se prošlih dana; sjećam se davnih godina. 6Promišljam noću, mislim u svojemu srcu; tako pita duh moj:
7"Zar će se dovijeka gnjeviti Svemogući i zar se više nikada neće smilovati?
8Zar je zauvijek prestala milost njegova? Zar se je prekinula riječ njegova obećanja za sva pokoljenja?
9Zar je zaboravio Bog milostiv biti, u gnjevu zatvorio milosrđe svoje?"
10 I rekoh: To je bol moja, da se je promijenila desnica Svevišnjega.
11 Spominjem se djela Gospodnjih; sjećam se negdašnjih čudesa tvojih.
12 Mislim o svim djelima tvojim; razmišljam velike radove tvoje.
13 Uzvišena je uprava tvoja, Bože, koji je bog tako velik kao Bog naš?
14 Ti si Bog, koji činiš čudesa; ti si objavio moć svoju narodima.
15 Mišicom svojom otkupio si narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.
16 Vidješe te vode, Bože, vidješe te i ustreptaše; valovi zahukaše.
17 Oblaci su i izlijevali rijeke, u oblacima je grmio grom, munje su tvoje sijevale tamo i ovamo.
18 Čuj, štropot kola tvojih! Munje su osvjetljivale svijet; zemlja se je tresla i njihala.
19 Po moru je išao put tvoj, po silnim vodama staza tvoja; a traga tvojega nije poznavao nitko:
20 Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.
| Psalmi (Šarić) |