Psalam (Šarić) 49.
| Psalmi (Šarić) |
Upravitelju pjevačkoga zbora; od sinova Korahovih; psalam.
1 Čujte ovo, svi narodi, svi stanovnici zemaljski, poslušajte!
2 Djeco puka, sinovi plemića, bogati i siromasi zajedno!
3 Usta moja govore istinu, razboritost je osjećaj srca mojega.
4 Prignut ću uho svoje k priči jednoj, uz citaru ću riješiti zagonetku svoju.
5 Čega da se bojim u dane nesreće, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli?
6 Oni se oslanjaju na svoj posjed i hvale se velikim bogatstvom svojim.
7 Ali ne može čovjek samoga sebe otkupiti, niti platiti otkup Bogu za sebe,
8 Previsoka je cijena za život njegov; ne doteče dovijeka!
9 Pa da živi zauvijek i da ne treba nikada pogledati u grob.
10 On vidi, kako i mudri umiru, i luđak kao životinja gine, i kako r drugi ostavljaju svoje dobro.
11 Grob je zauvijek njihov dom, od koljena na koljeno njihov stan, makar i zemlje prozvaše imenom svojim.
12 Čovjek unatoč svojemu sjaju nema opstanka; sličan je stoci, što se smakne.
13 To je sudbina onih, koji su puni preuzetnosti; to je svršetak onih, koji se hvale zadovoljstvom!
14 Kao ovce gone se oni u svijet mrtvih: smrt će ih pasti; pravednici im zapovijedaju ujutro; postojanje njihovo propada u kraljevstvo mrtvih, daleko od postojbine njihove tamo gore.
15 Ali dušu će moju Bog otkupiti iz šaka svijeta mrtvih: on me prima.
16 Zato se ne žalosti, kad se tko obogati, kad se umnoži sjaj kuće njegove!
17 Jer kad umre, ne ponese ništa, bogatstvo njegovo ne može ga slijediti.
18 Makar se netko u životu sretnim slavio: "Slavit će tebe, jer je dobro išlo tebi!",
19 On mora ipak u četu otaca svojih, nikada više neće gledati bijeloga dana.
20 Čovjek, koji živi u sjaju, a nije razuman, sličan je stoci, što se smakne.
| Psalmi (Šarić) |