Prva knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 2.

¹ Kad se približilo vrijeme Davidu da umre, dade on svojemu sinu Salomonu ove naputke:

² "Ja idem sada kamo ide sve, što je zemaljsko. A ti budi jak s pokaži se kao čovjek!

³ Drži zakon Gospoda, Boga svojega, idi putovima njegovim i obdržavaj njegove zakone, zapovijedi, propise i naputke, kako to stoji napisano u zakonu Mojsijevu, da imadneš sreću u svemu, što činiš i preduzimaš!

⁴ Tada će dati Gospod, da se ispuni njegovo obećanje, što ga je dao meni, kad je rekao: Ako sinovi tvoji budu pazili na svoje djelovanje i vjerno preda mnom hodili svim srcem i svom dušom, onda će uvijek jedan od tvojih sjediti na prijestolju Izraelovu.

⁵ Nadalje znaš sam, što mi je učinio Joab, sin Serujin: "kako je radio na obojici vojskovođa Izraelovih, na Abneru, sinu Nerovu, i na Amasi, sinu Jeterovu, kad ih ubi i u miru počini krvoprolića, kao što bivaju u ratu, i krvlju, što se smije proliti samo u ratu, natopi pojas oko svojih bokova i obuću na svojim nogama.

⁶ Radi dakle po mudrosti svojoj i nemoj dati, da se sijeda glava njegova spusti s mirom u grob!

⁷ A sinovima Barzilaja od Gileada iskazat ćeš ljubav: neka budu među onima, koji jedu za tvojim stolom, jer su oni došli meni isto tako u susret, kad sam morao bježati pred tvojim bratom Absalomom.

⁸ Nadalje imaš još nešto obračunati sa Šimejem, sinom Benjaminovca Gere iz Bahurima. On je na me izbacio najružnije psovke, kad sam bježao u Mahanaim. Ali mi tada dođe u susret na Jordan, i ja mu se zakleh Gospodom: Neću te ubiti mačem!

⁹ Ali ga ti sad nemoj pustiti nekažnjena! Ti si mudar čovjek i znaš, kako imaš namjestiti, da dadneš opraviti sijedu glavu njegovu s krvlju u grob."

¹⁰ Potom počinu David kod otaca svojih i bi pokopan u gradu Davidovu.

¹¹ Vladao je David nad Izraelom četrdeset godina. U Hebronu je vladao sedam godina, a u Jerusalemu trideset i tri godine.

¹² I Salomon sjede na prijestolje svojega oca Davida, i njegova se vlast utvrđivala sve više i više.

¹³ Adonija, sin Hagitin, pođe k Batšebi, materi Salomonovoj. Kad ona upita: "Znači li dobro tvoj dolazak?", odgovori on: "Dobro"

¹⁴ I nastavi: "Imam nešto da govorim s tobom." Kad ona zapovjedi: "Govori!",

¹⁵ Reče on: "Znaš sama, da je kraljevstvo pripadalo meni, i da je očekivao sav Izrael, da ja budem kralj. Ali izađe drukčije, i kraljevstvo dopade bratu mojemu, jer ga je bio Gospod odredio njemu.

¹⁶ Sad ja tebe molim samo za jedno. Nemoj me odbiti!" Ona mu reče: "Govori!"

¹⁷ On nastavi: "Govori kralju Salomonu - tebe on neće odbiti - , neka mi da za ženu Abišagu Šunamku!"

¹⁸ A Batšeba reče: "Dobro, ja ću govoriti kralju za te."

¹⁹ Nato pođe Batšeba kralju Salomonu, da mu govori za Adoniju. Kralj ustade, pođe joj u susret, nakloni se pred njom i sjede na svoje prijestolje. Za kraljicu mater dao je namjestiti stolicu, i ona uze mjesto njemu s desne strane.

²⁰ Tada ona reče: "Imam malu molbu na tebe. Nemoj me odbiti Kralj joj reče: "Išti samo, draga majko, neću te odbiti."

²¹ Ona reče: "Neka bi se dala Abišaga Šunamka tvojemu bratu Adoniji za ženu!"

²² A kralj Salomon reče materi svojoj: "Zašto išteš samo Abišagu Šunamku za Adoniju? Pa išti za njega odmah i kraljevstvo! Ta on je moj stariji brat, i na njegovoj strani stoje svećenik Abiatar i Joab, sin Serujin."

²³ Nato se zakle kralj Salomon Gospodom: "Neka me kazni Bog, kako hoće, ako molba, koju izreče Adonija, ne stane ga života!

²⁴ I tako živ bio Gospod, koji me je postavio, posadio me na prijestolje mojega oca Davida i utemeljio mi kuću, kao što je obećao, danas će još poginuti Adonija!"

²⁵ Potom naloži kralj Salomon Benaji, sinu Jehojadovu. On mu zadade smrtni udarac.

²⁶ svećeniku Abiataru zapovjedi kralj: "Idi u Anatot na svoj posjed! Premda si zaslužio smrt, neću te sad pogubiti, jer si ovamo nosio kovčeg Svemogućega Gospoda pred mojim ocem Davidom i sve si podnosio, što je morao trpjeti moj otac."

²⁷ Tako Salomon svrše Abiatara, te više nije bio svećenik Gospodnji. Tim se je imalo da ispuni proročanstvo Gospodnje, što ga je bio izrekao u Šilu proti kući Elijevoj.

²⁸ Vijest o tom dođe i do Joaba. Kako sa je Joab bio priključio Adoniji, premda za Absalomom nije bio pristao, uteče Joab u šator Gospodnji i uhvati se za rogove žrtvenika.

²⁹ Kad javiše kralju Salomonu: "Joab je utekao u šator Gospodnji i stoji na žrtveniku", posla Salomon Benaju, sina Jehojadova, i zapovjedi: "Idi i pogubi ga!"

³⁰ Benaja ode u šator Gospodnji i reče mu: "Ovako glasi zapovijed kraljeva: "Izađi!" A on odgovori: "Neću, ovdje hoću da umrem." I Benaja javi kralju: "Tako mi je rekao Joab i tako mi je odgovorio."

³¹ Tada mu zapovjedi kralj: "Čini, kako je rekao! Pogubi ga i pokopaj ga, da tako skine s mene i s kuće oca mojega krv, koju je prolio Joab bez razloga!

³² Neka, Gospod pusti da krv njegova padne natrag na glavu njegovu, jer je mačem ubio dva čovjeka, što su bili pošteniji i bolji od njega, a da za to nije znao moj otac David: "Abnera, sina Nerova, vojskovođu Izraelova, i Amasu, sina Jeterova, vojskovođu Judina.

³³ Njihova krv neka dakle za sva vremena natrag padne na glavu Joabovu i na glavu potomstva njegova. A Davidu i potomstvu njegovu, kući njegovoj i prijestolju njegovu neka bude mir dovijeka od Gospoda!"

³⁴ I otide Benaja, sin Jehojadov, i zadade mu smrtni udarac. Pokopan bi na svom posjedu u pustinji.

³⁵ Mjesto njega postavi kralj Benaju, sina Jehojadova, na čelo vojske, a svećenika Sadoka postavi kralj na mjesto Abiatarovo.

³⁶ Nato dade kralj pozvati Šimeja i reče mu: "Sagradi sebi kuću u Jerusalemu i stanuj ovdje! Odavde ne smiješ odilaziti nikamo.

³⁷ Čim izađeš i prijeđeš potok Kidron, - upamti dobro, odmah ćeš poginuti. Krv će tada tvoja pasti na tvoju glavu."

³⁸ Šimej odgovori kralju: "Dobro, kako je moj gospodar kralj zapovjedio, tako će činiti sluga tvoj." Tako je živio Šimej dugo vremena u Jerusalemu.

³⁹ Ali poslije tri godine utekoše Šimeju dva roba k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskomu. Kad javiše Šimeju: "Tvoji su robovi u Gatu",

⁴⁰ Ustade Šimej, osedla svoga magarca i ode u Gat k Akišu, da dovede robove svoje. Kad je bio otišao i robove svoje doveo iz Gata,

⁴¹ Javiše Salomonu, da je Šimej bio otišao iz Jerusalema u Gat i da se je opet vratio.

⁴² Kralj dade dozvati Šimeja i reče mu: "Nijesam li te dao zakleti Gospodom i nijesam li ti jasno rekao: Čim izađeš i kamogod otideš, - upamti dobro, odmah ćeš poginuti? Tada si mi rekao: Dobro, razumio sam.

⁴³ Zašto dakle nijesi držao zakletve Gospodom zaprisegnute i zapovijedi, koju sam ti dao?"

⁴⁴ Dalje reče kralj Šimeju: "Ti znaš sve zlo, ti se sjećaš onoga, što si učinio mojemu ocu Davidu. Pa neka Gospod dadne, da zloća tvoja natrag padne na tvoju glavu!

⁴⁵ A kralj Salomon neka je blagoslovljen i prijestolje Davidovo neka čvrsto stoji dovijeka!"

⁴⁶ Nato zapovjedi kralj Benaji, sinu Jehojadovu. On izađe i zadade mu smrtni udarac. Tako se utvrđivalo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.

← Glava 1.

Prva knjiga o kraljevima (Šarić)

Glava 3. →