Prva Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 18.
| Prva Samuelova knjiga (Šarić) |
1 Kad je bio svršio svoj razgovor sa Saulom, uključi Jonatan Davida duboko u srce, i Jonatan ga milova kao samoga sebe.
2 Saul ga uze taj dan k sebi i ne dade mu više da se vrati u svoju očinsku kuću.
3 Jonatan učini vjeru s Davidom, jer ga je ljubio kao samoga sebe.
4 Jonatan skide sa sebe plašt, što ga je nosio, i dade ga Davidu, uz to opravu svoju s mačem svojim, lukom svojim i pojasom svojim.
5 I David je išao, kamogod bi ga slao Saul, i imao je uspjeh. Zato ga postavi Saul nad vojnicima. Bio je obljubljen kod svega naroda, pa i kod dvorana Saulovih.
6 Kad se je David ubivši Filistejina vraćao, izađoše kod ulaska žene iz svih gradova Izraelovih pjevajući i igrajući u susret kralju Saulu s bubnjima, s klicanjem i cimbalima.
7 Pritom su žene igrajući pjevale: "Saul pobi svoju tisuću, a David svojih deset tisuća."
8 Saul se stoga razgnjevi vrlo; jer mu ta pjesma nije bila po volji nikako. On reče: "Davidu daju će, set tisuća, a meni samo tisuću. Još mu samo treba dostojanstvo kraljevsko."
9 Od onoga dana i dalje gledao je Saul Davida poprijeko.
10 Idućega dana napade Saula zao duh od Boga, tako da je mahnitao u palači. David je svirao na harfu kao svaki dan. A Saul je imao u ruci sulicu.
11 Tada Saul baci sulicu, a mislio je: "Pribit ću Davida uza zid." Ali joj se David izmače dvaput.
12 Saul se je bojao Davida, jer je Gospod bio s njim, a od Saula je bio odstupio.
13 Zato ga udalji Saul iz svoje blizine i učini ga tisućnikom. Tako je on izlazio na čelu svojih ljudi.
14 Kod svih svojih pothvata imao je David uspjeh, jer je Gospod bio s njim.
15 Kad Saul vidje, da on ima mnogo uspjeha, poveća se još više njegov strah od njega.
16 Ali sav Izrael i Juda ljubio je Davida, jer je on pred njima odlazio i dolazio.
17 Saul reže Davidu: "Evo, svoju najstariju kćer Merabu dat ću ti za ženu. Ali se ti moraš iskazati kao junak i voditi ratove Gospodnje." Saul je naime mislio: "Ja sam neću da stavim ruku na njega, nego Filisteji neka stave ruku na njega!"
18 David reče Saulu: "Tko sam ja i što je moj rod, porodica mojega oca u Izraelu, da budem zet kraljev?"
19 A kad dođe vrijeme, kad bi se imala Saulova kći Meraba dati Davidu, dadoše je Adrielu iz Mehole za ženu.
20 Saulova kći Mikala ljubila je Davida. Kad to javiše Saulu, bilo mu je pravo.
21 Saul je naime mislio: "Dat ću mu je. Ali će mu ona biti propast, i ruka Filisteja doći će na njega! Saul reče Davidu: "S drugom možeš mi sada biti zet."
22 I Saul naloži dvoranima svojim: "Govorite Davidu povjerljivo i recite mu: "Eto, omilio si kralju, i svi, dvorani njegovi vole te. Sad mažeš biti zet kraljev."
23 Kad su dvorani Saulovi Davidu tako govorili, odgovori David: "Mislite li vi, da je tako lako biti zet kraljev? Ta ja sam siromah i mali čovjek"
24 Kad Saulovi dvorani dojaviše njemu: "Tako i tako rekao je David,"
25 Odgovori Saul: "Priopćite Davidu: "Kralj ne želi nikakva drugoga ženidbenog dara nego samo što prednjih kožica filistejskih, da se tako osveti neprijateljima kraljevim." Tako je mislio Saul, da rukom Filisteja ukloni s puta Davida.
26 Kad dvorani njegovi priopćiše Davidu te riječi, David je bio s time sporazuman, da tako postane zet kraljev. Još prije nego je isteklo vrijeme.
27 Ustade David, otide sa svojim ljudima i pobi dvjesta Filisteja. David donese njihove prednje kožice i prebroji ih pred kraljem, da postane zet kraljev. Tada mu dade Saul svoju kćer Mikalu za ženu.
28 Saul sad jasno vidje, da je Gospod bio s Davidom. I Saulova kći Mikala ljubila ga je.
29 A Saul se je bojao Davida sve više. Tada postade Saul neprijatelj Davidov zauvijek.
30 Kad bi knezovi filistejski izašli u boj, imao je David, kadgod bi izašao, više uspjeha negoli sve druge vojskovođe Saulove, tako da je ime njegovo postalo slavno.
| Prva Samuelova knjiga (Šarić) |