Prva Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 14.
| Prva Samuelova knjiga (Šarić) |
1 Jednoga dana reže Jonatan, sin Saulov, momku svojemu, koji mu je nosio oružje: "Hajde da idemo k straži filistejskoj, koja je na onoj strani!" A ocu svojemu ne reče ništa.
2 Saul je sjedio na drugom kraju Gibee pod šipkom drvetom, što stoji kod Migrona. Naroda je bilo s njim oko šest stotina ljudi.
3 Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, unuk Finehasa, praunuk Elija, svećenika Gospodnjega u Šilu, nosio je oplećak svećenički. I vojska nije znala, da je otišao Jonatan.
4 Usred klanca, preko kojega je Jonatan morao prijeći, da dođe k straži filistejskoj, bile su dvije strmene hridine, jedna s ove strane, druga s one strane. Jedna se zvala Boses, a druga Seneh.
5 Jedna hridina dizala se je kao kakav štap na sjevernoj strani prema Mikmašu, druga na jugu prema Gibei.
6 Jonatan reče momku, koji mu je nosio oružje: "Hajde da otidemo k straži tih neobrezanih tamo! Može biti da nas pomogne Gospod; jer za Gospoda nema zapreke, da pomogne do pobjede s mnogo ili s malo ljudi."
7 Momak, koji mu je nosio oružje, odgovori mu: "Čini, što ti je god u srcu! Spreman sam za sve, što hoćeš."
8 Jonatan reče: "Dobro, poći ćemo k tim ljudima tamo i pokazat ćemo im se.
9 Ako nam viknu: Čekajte, dokle dođemo k vama, ostat ćemo na mjestu, gdje smo, i nećemo ići k njima.
10 Ako li nam reknu: Dođite k nama, tamo ćemo otići; jer nam ih tada predade Gospod u ruke. To će nam biti znak."
11 Kad se obojica pokazaše straži filistejskoj, narugaše se Filisteji: "Evo, izlaze Hebreji iz rupa, u koje su se zavukli!"
12 I stražari viknuše Jonatanu i njegovu momku, koji mu je nosio oružje: "Dođite k nama! Nešto ćemo vam reći." A Jonatan reče momku, koji mu je nosio oružje: "Hajde za mnom, jer ih predade Gospod u ruke Izraelu!"
13 Jonatan je puzao rukama i nogama i za njim momak, koji mu je nosio oružje. Tada su oni padali pred Jonatanom, i ubijao ih za njim momak, koji mu je nosio oružje.
14 Taj prvi pokolj, što ga po činiše Jonatan i momak, koji mu je nosio oružje, trebao je otprilike dvadeset ljudi na prostoru od jedno po rala duljine.
15 Strah nastade u taboru, na slobodnom polju i među svom vojskom. I straža i četa, što plijeni, prepadoše se. Usto se potrese zemlja, i bio je jedan strah od Boga.
16 I kad su uhodili stražari Saulovi, koji su se nalazili u Gibei u Benjaminu, zapaziše oni, da se je mnoštvo uskomešalo tamo i ovamo.
17 Saul zapovjedi ljudima, koji su bili s njim: "Pregledajte i vidite, tko je otišao ad nas! Kad pregledaše, pokaza se, da nema Jonatana i momka njegova, koji mu je nosio oružje.
18 I Saul zamoli Ahiju: "Daj donijeti kovčeg Božji k Jer kovčeg Božji bio je da među sinovima Izraelovim.
19 Dok je Saul govorio sa svećenikom, zabuna u taboru filistejskom bivala je sve jača. Zato Saul zamoli svećenika: "Pusti to!"
20 I Saul i svi ljudi, što su bili s njim, podigoše bojnu viku. Kad stigoše na bojno polje, nađoše mač jednoga okrenut proti drugomu. Bila je zabuna vrlo velika.
21 Hebreji, koji su odavno držali s Filistejima i s njima išli na vojsku, otpadoše, da se priključe Izraelcima pod Saulom i Jonatanom.
22 I svi Izraelci, što su se bili skrili u gori Efraimovoj, kad čuše, da bježe Filisteji, nagnuše za njima, da ih biju.
23 Tako u onaj dan dade Gospod pobjedu Izraelu. Kad se je boj nastavio preko Bet-Avena,
24 A Izraelci se bili onaj dan vrlo umorili, izreče Saul nad vojskom ovo prokletstvo: "Proklet neka je čovjek, koji prije večera uzme što k sebi, dok se ne osvetim neprijateljima svojim!" I zato nitko od ljudi ne okusi ništa.
25 I dođe sva vojska u jednu šumu. Tamo je bilo meda na slobodnom polju.
26 Kad vojska dođe k saću što je bilo puno meda, nitko ipak ne prinese ruke k ustima svojim, jer su se ljudi bojali prokletstva.
27 Samo Jonatan nije bio čuo, kako je otac njegov izrekao prokletstvo nad narodom. I on pruži vršak štapa, što ga je držao u ruci, zamoči ga u jedan medeni sat i primače ruku svoju k ustima svojim. I zasjaše mu opet oči.
28 A jedan od vojnika okrenu se k njemu i reče: "Otac je tvoj izrekao prokletstvo nad narodom: Proklet neka je čovjek, koji danas uzme nešto k sebi!" Ljudi su naime bili iznemogli.
29 Jonatan reče: "Otac moj svaljuje zemlju u nesreću. Eto vidite, kako mi se zasjaše oči, jer okusih malo toga meda.
30 A da su ljudi jeli od plijena neprijatelja svojih, Što ga učiniše, kako bi tada bio velik poraz Filisteja?"
31 Tako pobiše onaj dan Filisteje od Mikmaša do Ajalona. Kako su ljudi bili vrlo izmoreni,
32 Navališe na plijen, uzeše ovaca, volova i teladi, poklaše ih na zemlji, pa stadoše jesti i s krvlju.
33 Kad javi je Saulu: "Ljudi griješe proti Bogu, jer jedu s krvlju," reče on: "Činite zlo, Dovaljajte mi, dok je još dan, velik kamen!"
34 Tada zapovjedi Saul: "Raziđite se među ljude i recite im: Svaki neka donese k meni vola svojega ili ovcu svoju i neka zakolje ovdje! Onda možete jesti, a da ne griješite proti Gospodu jedući s krvlju. Svaki od ljudi donese komad stoke, što mu je bio pri ruci, još one noći i ondje zaklaše.
35 I Saul načini žrtvenik Gospodu. To je bio prvi žrtvenik, što ga on podiže Gospodu.
36 Onda zapovjedi Saul: "Gonit ćemo Filisteje noćas i plijenit ćemo među njima, dok ne osvane! Nijednoga od njih nećemo ostaviti!" Oni odgovoriše: "Čini, štogod misliš da je dobro!" Ali svećenik reče: "Najprije da upitamo Boga!"
37 I upita Saul Boga: Imam li goniti Filisteje? Hoćeš li ih dati u ruku Izraelu?" Ali mu ne dade odgovora u onaj dan.
38 Tada zapovjedi Saul: "Pristupite ovamo, vi svi glavari naroda! Istražite brižno, tko je danas počinio taj grijeh!
39 Jer tako živ bio Gospod, koji je dao pobjedu Izraelu, i ako je kriv moj sin Jonatan, ima on umrijeti!" Ali nitko mu iz naroda ne odgovori.
40 I on zapovjedi svima Izraelcima: "Vi budite na jednoj strani, ja i moj sin Jonatan bit ćemo na drugoj strani." Narod odgovori: "Čini, što nađeš za dobro!"
41 I Saul se pomoli Gospodu: "Bože Izraelov, daj dosudi!" I budu pogođeni Jonatan i Saul, a narod izađe slobodan.
42 Sad zapovjedi Saul: "Bacite ždrijeb između mene i mojega sina Jonatana!" I bude pogođen Jonatan.
43 Saul zapovjedi Jonatanu: "Kaži mi, što si učinio!" Jonatan mu priznade: "Vrškom štapa, što sam ga imao u svojoj ruci, okusio sam samo malo meda. Spreman sam umrijeti."
44 Saul reče: "Bog neka mi učini, što hoće, ako ti ne moradneš umrijeti, Jonatan!"
45 Ali vojska izjavi Saulu: "Što? Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu, mora umrijeti? To ne smije biti! Tako živ bio Gospod, ni jedna dlaka s glave njegove neće pasti na zemlju, jer je s pomoću Božjom izvojevao on današnju pobjedu." Tako izbavi vojska Jonatana od smrti.
46 Saul oduštade od potjere za Filistejima i otide. A Filisteji se vratiše natrag u svoju zemlju.
47 Izakako je Saul bio postigao kraljevsko dostojanstvo nad Izraelom, ratovao je naokolo proti svima svojim neprijateljima, proti Moabu, proti Amoncima proti Edomu, proti kraljevima od Sobe i proti Filistejima. Kamo se god obraćao, nadvlađivao je.
48 Dokazao je hrabrost, pobio je Amalečane i izbavio je Izraela iz ruku onih, koji su ga plijenili.
49 Sinovi Saulovi bili su Jonatan, Jišui i Malki-Šua. Njegove dvije kćeri zvale su se: starija Meraba, mlađa Mikala.
50 žena Saulova zvala se je Ahinoama i bila je kći Ahimaasova. Njegov vojskovođa zvao se Abner, sin Nera, strica Saulova;
51 Jer Kiš, otac Saulov, i Ner, otac Abnerov, bili su sinovi Abielovi.
52 Svega vijeka Saulova bilo je teških bojeva proti Filistejima. Kad je stoga vidio Saul kogagod hrabra i valjana čovjeka, uzimao bi ga u svoju službu.
| Prva Samuelova knjiga (Šarić) |