Protiv prekrajanja povijesti zarad dnevnopolitičkih potreba
| < | Priopćenje za medije Ureda Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini: Protiv prekrajanja povijesti zarad dnevnopolitičkih potreba autor: Ured DSHV |
> |
|
Priopćenje za medije Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Broj: 199 / 2020. Subotica, 18. svibnja 2020. Izvor: Ured DSHV / Subotica.info |
Demokratski savez Hrvata u Vojvodini oštro osuđuje najnovije neutemeljene i povijesno netočne reakcije predstavnika Bunjevačkog nacionalnog vijeća i Saveza bačkih Bunjevaca povodom 75. obljetnice usvajanja dekreta Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Vojvodine (14. V. 1945.) u kojem je naređeno da se Bunjevci i Šokci upisuju u službene statistike kao Hrvati. Tražeći poništenje spomenutog dekreta GNOOV-a, prvi ljudi Bunjevačkog nacionalnog vijeća i Saveza bačkih Bunjevaca, Suzana Kujundžić Ostojić i Mirko Bajić dali su izjave koje su prenijeli lokalni, pokrajinski i prijestolnički mediji, a koji nisu ni pokušali istražiti njegov povijesni kontekst.
Osvrnut ćemo se na izjave u emisiji na bunjevačkom jeziku „Spektar“ koja je emitirana na Radio-televiziji Vojvodine Treći program radija Novi Sad 15. V. 2020. i Drugi program televizije 17. V. 2020. i na dijelove priopćenja koje je prenio portal gradsubotica.co.rs.
U emisiji „Spektar“ RTV-a je iznijet stav Saveza bačkih Bunjevaca i Bunjevačkog nacionalnog vijeća da se dekret iz 1945. godine „neformalno primenjivao u svakodnevnom životu“, da predstavlja „akt nasilne asimilacije“, da su „i danas u bunjevačkoj zajednici vidljive posledice te odluke“, te da se „određenim aktivnostima osporava autohtonost bunjevačke nacionalne manjine“.
Predsjednik SBB-a Mirko Bajić je za spomenutu emisiju dao izjavu kako se posljedice spomenutog dekreta osjećaju danas. Naime, Bunjevci se smatraju „novom nacionalnom manjinom u novim uslovima“, a ne kao „tradicionalna nacionalna manjina, koja na ovim prostorima živi vekovima, više od tri veka“. Polazeći od stava da je dekret odgovaran za položaj bunjevačke nacionalne manjine, preko emisije je pozvao vladajuću stranku (SNS) da svojom zastupničkom većinom u Skupštini AP Vojvodine pokrene proces njegovog poništavanja, ističući pritom da je skupštinsko razmatranje tog akta jedno „klasično političko pitanje“.
Da dekret nije učinio nikakvu nepravdu Bunjevcima, da nije dosljedno primjenjivan i da je ubrzo po svom donošenju izgubio vrijednost pravosnažnog dokumenta, pokazuju povijesne činjenice. Već na popisu stanovništva iz 1971. bilo je moguće izjasniti se kao Bunjevac-Bunjevka.
U priopćenju Suzane Kujundžić Ostojić objavljenom na lokalnom subotičkom portalu gradsubotica.co.rs pod „Prošlo je 75 godina od donošenja naredbe da svi Bunjevci moraju biti Hrvati“ ponovljena je tvrdnja da dekret od 15. V. 1945. ima posljedice i danas: „Posledica toga je da i danas mnoge Bunjevce prosto smatraju Hrvatima i da se mi Bunjevci, organizovani u skladu sa Zakonom u Republici Srbiji, smatramo nekom novom nacionalnom manjinom, a ne tradicionalnom nacionalnom manjinom koja vekovima živi na ovim prostorima.“
Svoj stav je Suzana Kujundžić Ostojić dalje razložila u svojoj izjavi za emisiju „Spektar“ u kojoj je rekla među ostalim: „I mi imamo pravo na dostojanstvo i svoje ljudsko pravo. I ukoliko su svi koji su bili oštećeni za vrime Drugog svitskog rata na bilo koji način mogli biti procesuirani, odnosno, vraćeno im je dostojanstvo, pravo itd. ne vidim zašto to ne bi moglo biti i Bunjevcima. (...) Drugo, postoji tu i stav da eto sami Bunjevci su tad u to vrime, jedna grupa njih desetak, da to upravo bude na taj način, da se donese taj dekret i da je na čelu njih bio Blaško Rajić. Da, to je tačno. Ali niko nije istražio okolnosti pod kojima je to potpisano i zbog čega su oni to tražili. I čak da okolnosti pokažu da su oni zaista tili i mislili tako mi u 21. viku kao pridstavnici Bunjevaca imamo pravo da mislimo sasvim drugačije.“
Neobaviješteni slušatelj bi iz priopćenja predsjednice Bunjevačkog nacionalnog vijeća mogao steći dojam da je dekret GNOOV-a, jedina nepravda koja je učinjena Bunjevcima za vrijeme Drugog svjetskog rata i da se posljedično samo o tome može razgovarati. Druge nepravde, kao npr. poslijeratna reforma i nacionalizacija (1945.), koje su oduzele Bunjevcima zemlju, imanja i nekretnine, a društvima – Subotičkoj Matici (Braće Radića 9) i Hrvatskoj kulturnoj zajednici (Harambašićeva 4) reprezentativne zgrade u centru Subotice, te ratni i poslijeratni zločini nad Bunjevcima, nisu našli mjesto u ovom priopćenju, niti uostalom ni u jednom ranijem priopćenju ljudi koji se predstavljaju kao glasnogovornici Bunjevaca i zaštitnici njihovih interesa.
Također se bez osnova dovode u pitanje povijesne činjenice kakva je činjenica da je Blaško Rajić, slijedeći stope Ivana Antunovića i Paje Kujundžića, sudjelovao u formiranju hrvatske nacionalne svijesti kod bačkih Bunjevaca i Šokaca. Da je Rajić imao u tome vodeću ulogu, pokazuju istraživanja akademika Srpske akademije nauke i umetnosti u Beogradu Vasilija Krestića, koja su objavljena u prilogu „Blaško Rajić – prilozi za političku biografiju“ (Letopis Matice srpske, knjiga 503, sveska 5, 2019.). Krestić u ovom prilogu donosi Rajićev historiografski tekst „Hrvati u Bačkoj i Baranji – Povjesni pregled“ i Rajićevo pismo Andriji Hebrangu, tadašnjem ministru industrije u Vladi Tito-Šubašić. Ove dokumente on je pronašao u Arhivu Jugoslavije u Beogradu. Postavlja se samo pitanje zašto ih Bunjevačka matica, Bunjevačko nacionalno vijeće i druge ustanove Bunjevaca ne-Hrvata ne uzimaju u obzir kod razmatranja dekreta GNOOV-a iz 1945. godine.
Tomislav Žigmanov,
predsjednik