Propovjednik (Šarić)/Glava 5.
← Glava 4.
|
Propovjednik (Šarić) |
Glava 6. →
|
1 Pripazi na korake svoje, kad ideš u kuću Božju! Njemu se približiti, da slušaš, bolje je nego što ponose žrtve luđaci, jer ni oni ne znaju, da čine zlo.
2 Nemoj nagliti ustima svojim i srce tvoje neka prebrzo ne govori pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato neka bude samo malo riječi tvojih!
3 Jer kako san dolazi od mnogih poslova, tako ludo brbljanje od mnogih riječi.
4 Jesi li učinio zavjet Bogu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer mu nijesu mili luđaci. Što si zavjetovao, ispuni!
5 Bolje je ništa ne zavjetovati, nego zavjetovati, pa ne ispuniti.
6 Ne daj, da te usta tvoja navode na grijeh i ne govori pred poslanikom Božjim: "Bila je nepažnja!" Zašto da se Bog srdi zbog govora tvojega i da uništi djelo ruku tvojih?
7 Jer gdje je mnogo sanova, tu je mnogo ništavih riječi, Boj se Boga!
8 Vidiš li siromaha zarobljena, i da se pravo i pravednost u zemlji povređuje, ne čudi se tome; jer viši pazi nad visokim i još viši nad obadvojicom.
9 Korist za zemlju kraj svega toga ova je: kralj, koji služi zemlji.
10 Tko ljubi novce, nema nikada dosta novaca; tko ljubi bogatstvo, nema nikada dosta dobitka. I to je taština.
11 Množi li se dobro, množe se i ništitelji njegovi, pa što ima posjednik od toga, osim da to gleda.
12 Sladak je san radniku, Jeo malo ili mnogo; a bogatašu ne da do sna doći presitost.
13 Ima ljuto zlo, što ga vidjeh pod suncem: bogatstvo, od posjednika svojega čuvano na vlastitu nesreću.
14 To bogatstvo propadne kojom zlom nezgodom; ako ima sina, ne ostane ništa u ruci njegovoj.
15 Kao što je došao gol iz krila materina, tako mora opet da otide. Za trud svoj ne nosi od svega toga ni toliko, što bi mogao ponijeti sa sobom u ruci svojoj.
16 I to je ljuto zlo: kako je došao, tako mora da otide. Što ima čovjek od toga, da se trudi za vjetar?
17 Uz to jede svega vijeka svojega u mraku, u mnogom jadu, u žalosti i ljutnji.
18 Eto, to pronađoh kao dobro, kao lijepo: da čovjek jede i pije i dobre volje bude uza sav trud svoj, kojim se muči pod suncem tolike dane života, koliko mu ih Bog dao, jer to je dio njegov.
19 Za svakoga čovjeka, kojemu je Bog dao bogatstvo i posjed i kojemu je dopustio, da od toga uživa, svoj dio uzima i da se veseli uz trud svoj, to je dar Božji.
20 Onda ne mozga više mnogo o danima života svojega; jer ga Bog drži zaposlena radošću srca njegova.
← Glava 4.
|
Propovjednik (Šarić) |
Glava 6. →
|