Propovjednik (Šarić)/Glava 1.

¹ Razmišljanja propovjednika, sina Davidova, kralja u Jerusalemu.

² Taština nad taštinama, veli propovjednik, taština nad taštinama sve je taština!

³ Što koristi čovjeku sa muka njegova, koju muči pod suncem?

⁴ Pokoljenja idu, pokoljenja dolaze, a zemlja stoji nepomična.

⁵ Sunce izlazi, sunce zalazi i hiti natrag na mjesto, odakle je izašlo.

⁶ Vjetar puše na jug i obrće se na sjever, u trajnoj promjeni puše vjetar. Onda se okreće vjetar natrag k novome obrtanju.

⁷ Sve rijeke teku u more, a more se nikada ne napuni; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovo počnu svoj tok.

⁸ Tako je sav govor muka uzaludna: ni jedan čovjek le može da protumači i oko se ne može nagledati, uho se ne može naslušati.

⁹ Što je bilo, opet će biti, što se je dogodilo, opet će se dogoditi i ništa novo nema rod suncem.

¹⁰ Kad bi što bilo, o čem bi se reklo: "Evo, nešto novo!", to je već bilo u vremena, što su za nama.

¹¹ Ne spominje se, što je prije bilo. Što će još biti, neće se spominjati u onih, koji će poslije živjeti.

¹² Ja, propovjednik, bio sam kralj nad Izraelom u Jerusalemu.

¹³ Ja upravih srce svoje na to, da sve, što biva pod nebom, istražim i razaberem mudrošću, taj mučni posao, dade Bog ljudima, da se muče oko njega.

¹⁴ Vidjeh svako djelo, što biva pod suncem - a eto: sve je taština i trka za vjetrom!

¹⁵ Što je krivo, ne može se ispraviti; što fali, ne može se brojiti.

¹⁶ I tada rekoh srcu svojemu: "Eto, ja postigoh sebi veću i višu mudrost, negoli svi, što su preda mnom vladali nad Jerusalemom. Mnogo znanja i mnogo mudrosti nauči duh moj."

¹⁷ Ali, kad upravih srce svoje na to, da upoznam, što je s mudrošću i znanjem, s ludošću i bezumljem, uvidjeh da je to trka za vjetrom.

¹⁸ Jer gdje je mnogo mudrosti tu je i mnogo brige, kome se množi znanje, množi se i muka.

← Glava .

Propovjednik (Šarić)

Glava 2. →