Promemorija mostarskog biskupa Ratka Perića Predsjedniku Republike Hrvatske Dr. Ivi Josipoviću
| Promemorija Predsjedniku Republike Hrvatske Dr. Ivi Josipoviću autor: Ratko Perić |
|
Promemorija koju je biskup Perić uručio Josipoviću za vrijeme posjeta Mostaru, kada se s njim susreo, a koja je tek naknadno objavljena Izvor: Bljesak.info / Promemorija biskupa Perića predsjedniku Josipoviću |
Promemorija Predsjedniku Republike Hrvatske Dr. Ivi Josipoviću
Gospodine Predsjedniče Republike Hrvatske!
Nalazimo se u zgradi crkvene ustanove zvane najprije Hercegovački apostolski vikarijat (1846.-1881.) a potom Mostarsko-duvanjska biskupija. Sedam se državnih tvorevina izmijenilo, čak je i zgrada u prošlom ratu posve spaljena, a ustanova stabilno stoji. Ali ne bih ovdje o crkvenoj tematici nego radije o nekim društveno-političkim pitanjima, koja tište osobito nas Hrvate u poslijedaytonskoj BiH. Ovim ne želim oduzimati hrvatskim predstavnicima njihovu ulogu, nego iznosim mišljenje i apel kao mostarski biskup Katoličke Crkve u kojoj je hrvatski narod najbrojniji.
Hvala Vam na posjetu i izražavamo svoje zadovoljstvo što ste među onima koji, od početka svoje državničke službe, nastojite institucionalizirati hrvatsko pitanje u BiH. Voljeli bismo da i ovih nekoliko sugestija protumačite kao pomoć u tom Vašem nastojanju.
Ključan aspekt „hrvatskoga pitanja u BiH“ jest nedostatak političkih institucija i sustav koji omogućuje da Hrvate u vlasti ne predstavljaju uvijek osobe koje imaju potporu hrvatskoga biračkog tijela. Ovo je najčešće omogućeno raznim pravnim i izbornim odredbama, međunarodno nametnutima.
Na državnoj razini:
- Visoki predstavnik u ožujku 2001. smjenjuje izravno izabranoga hrvatskog člana Predsjedništva zbog uloge u Hrvatskom narodnom saboru i u Hrvatskoj samoupravi, i imenuje drugoga na njegovo mjesto!
- Drugi Visoki predstavnik u ožujku 2005. smjenjuje izravno izabranoga hrvatskog člana Predsjedništva nakon iznošenja neke optužbe, ne čekajući presude!
- Na posljednjim predsjedničkim izborima, ukupan broj ljudi koji su glasovali za hrvatskoga člana Predsjedništva bio je nešto više od 556 tisuća glasova, što je zasigurno više nego ukupan broj Hrvata s pravom glasa u cijeloj državi.
Na entitetskoj razini:
- U listopadu 2000., mjesec dana prije izbora, OESS mijenja način biranja zastupnika u Dom naroda Federacije. Hrvatske zastupnike u taj Dom do tada su birali samo hrvatski zastupnici, a bošnjačke Bošnjaci, u županijskim skupštinama. Nakon tih promjena, delegate u Dom naroda biraju svi zastupnici.
- U Zastupničkom Domu Parlamenta Federacije, zastupnika Bošnjaka ima više od 2/3, što omogućuje preglasavanje na svakom području.
- Srbi u BiH imaju svoj entitet, u kojem su slobodni organizirati neovisan porezni sustav, školstvo, sustav administracije, policije i druge elemente „države u državi“.
- Aktualni predsjednik Federacije dolazi iz stranke koja u Parlamentu ima dva zastupnika (od 98), i na to je mjesto izabran glasovima uglavnom bošnjačkih zastupnika SDP-a. Takav je izbor legaliziran nametnutim amandmanima Visokoga predstavnika na Ustav Federacije, još iz 2002., prema kojima kandidate više ne ističu pojedini narodi, nego svi zastupnici.
- Isti Visoki predstavnik nametnuo je tada i druge amandmane na Ustav Federacije. Hrvati su do tada imali zajamčenu trećinu ministara u Vladi Federacije, a nakon toga oni imaju 5 od ukupno 17 članova Vlade.
- Ukinuta je odredba prema kojoj se u Vladi Federacije odluke koje se tiču vitalnih nacionalnih interesa donose konsenzusom, čime je omogućeno preglasavanje; tako je promijenjen postupak kandidiranja i biranja predsjednika i potpredsjednika Federacije.
Na lokalnoj razini:
- Najdrastičnije o nepravednu sustavu govori primjer Mostara, jedinoga jačega grada s većinski hrvatskim stanovništvom. Visoki predstavnik 2004. nameće poseban Statut za Grad Mostar. U Gradskom vijeću od 35 članova nijedan narod ne može imati većinu – iako su Hrvati većinski u gradu. Tako jedna hrvatska izborna jedinica, koja može imati četiri puta više birača nego bošnjačka, jednako ima u Vijeću tri predstavnika kao i ova druga. A Vijeću obično treba godina i više dana da izabere Gradonačelnika. Nepravedan je to sustav! A činjenica da od svih be-ha gradova samo u Mostaru vrijedi poseban Statut, dodatna je nepravda i diskriminacija prema Hrvatima! Ustavni je sud proglasio djelomično Statut neustavnim, i sada se ponovno traži neki poseban status. Zašto za Mostar ne vrijede ista izborna pravila kao i u drugim gradovima BiH? Ili ovdje nepravda mora biti definitivna!? I komu je nepravda donijela sreću?
Visoki predstavnici, dok su bili u upravi, osobito su se znali oboriti svojim oktroiranim odlukama protiv zakonitih težnja Hrvata. A kada se vrate svojim kućama, onda govore: kako treba rehabilitirati hrvatsku samoupravu, kako su zanemarili Hrvate, kako Hrvati u BiH moraju imati svoju regiju, kako su zabrinuti što Hrvati nisu uključeni u federalnu vlast i slično. Svi su upozoravani na nepravde in loco. Nisu te nepravde uklanjali, nego su ih potvrđivali. Malo nam koristi ovakva naknadna pamet, „isprika“ i priznanje „mistake-a“.
Imajući sve ovo u vidu, možemo samo ponoviti potrebu za hrvatskim institucijama vlasti i društva, kao što to imaju i drugi narodi. Zašto je jednomu narodu zabranjeno što je drugomu narodu zajamčeno? Govorimo o institucijama:
- u kojima će hrvatski građani birati svoje predstavnike na svim razinama, a ne da ih drugi biraju i nameću;
- gdje će legalno i legitimno izabrani predstavnici moći donositi i provoditi zakone, a ne da nam ih strani dužnosnici po nečijem diktatu donose i nameću;
- gdje ćemo moći organizirati školstvo i obrazovni sustav po hrvatskom planu i programu, a ne da se to naziva segregacijom;
- gdje će se riješiti pitanje javne televizije, radijskih i drugih medija na hrvatskom jeziku, a ne da nam gase signal i oduzimaju odašiljače (Erotel ugašen 1999.; SFOR prekinuo signal na odašiljačima 2000. Odašiljači stavljeni u funkciju Federalne TV; HTV Mostar prestala s radom 2008., a ovih dana oduzeta im i dozvola za rad; Radio Mostar prestao s emitiranjem 2011., a Radio Herceg-Bosna, kažu, pred utrnućem);
- gdje će se moći uspostaviti porezni i fiskalni sustav u kojem će i hrvatski građani imati koristi od novca hrvatskih poreznih obveznika, a ne da se njime otplaćuju razni krediti koje nismo ni tražili ni koristili;
- gdje će se moći organizirati održiv sustav višega i nižeg obrazovanja, zdravstva, kulture i drugih slojeva javnoga života, a ne da takve institucije životare i krpe svoj proračun od danas do sutra, bez riješena statusa i financiranja;
- gdje će banke i drugi gospodarski subjekti moći poslovati slobodno i po zakonima, a ne da strahuju od oduzimanja privatne imovine, kao što se u travnju 2001. dogodio upad tenkovima u Hercegovačku banku – vlasnici računa do danas ne mogu do svega svoga novca;
- gdje će birači moći izraziti svoju građansku i političku volju i znati da će se ona poštovati, a ne da nam strani veleposlanici na odlasku poručuju da se mi hrvatski građani moramo „asimilirati ili emigrirati“! S kime asimilirati i kamo emigrirati?
Gospodine Predsjedniče!
Hoće li se takav politički sustav, o kojem govorimo, s većinski hrvatskim pučanstvom zvati samoupravna jedinica, entitet, zajednica županija, skup općina u okviru Bosne i Hercegovine; hoće li biti u teritorijalnom kontinuitetu ili diskontinuitetu – podložno je razumnu dogovoru. Ništa ne boli kao nepravda, od koga god ona dolazila. A sustav u kojem sada živimo upravo zaslužuje takav naziv: institucionalizirana nepravda! Statutarna nepravda! Danas svijet vrisne ako se malomu djetetu nanese bilo kakva nepravda. A ovdje se cijelomu narodu nanosi nepravda, i sve u redu! Oni koji nam ne daju institucije ili nam ruše i ovo što imamo, kao da žele da s ovih prostora nestanemo – kao što i nestajemo. Za naš je opstanak presudno imati jake i pravedne institucije. Pomognete li nam u tome svojim auktoritetom, možda Vam dnevna politika ne će dati neko osobito priznanje, ali budite uvjereni da budućnost odnosno povijest hoće.
Želimo Vam, gospodine Predsjedniče, od Boga dobro zdravlje i uspjeh u promicanju pravde i autentična mira!