Objavljeno u Hrvatskoj reviji 1940. Izvor: Vekić, Matija Maša: Sida Košutić - vrsna hrvatska književnica, Zagreb, 2015., str. 104.
Da li znadeš one mrtve sate kad samoća od tišine zvoni, vlastita je duša mrtva za te, oko suzno ni suzu ne roni? Znaš li, kako tiho glasne ure i zamiru vode niza ravni, kako svaki život biva tiši i sve blisko postaje - san davni?
